Penzioner iz kompanije „Radoje Dakić“ Dragomir Damjanović tvrdi da ga je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić prevario. Damjanović navodi da je 2010. godine presudom dobio da njegova bivša kompanija mora da mu isplati oko 5,6 hiljada eura na ime potraživanja po osnovu manje isplaćenih zarada. Ipak, taj novac nikad nije dobio, već mu je rešenjem Privrednog suda blokiran račun i skinuto mu je oko 800 eura.

– Nakon što sam dobio presudu da firma „Radoje Dakić“ mora da mi isplati 5,6 hiljada eura, pokušao sam taj novac da dobijem preko stečajnog upravnika Mladena Markovića. Podnio sam zahtjev, međutim predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić donio je 9. januara 2018. godine zaključak da je moje potraživanje u cjelosti osporeno jer je istu prijavu u moje ime ranije podnio moj advokat, koji je u međuvremenu preminuo. U zaključku me je Jovanić uputio da, povodom osnovanosti osporenog iznosa potraživanja, pokrenem posebnu parnicu pred Privrednim sudom, što sam i učinio – rekao je Damjanović. Istakao je da je to bila velika greška.

– Pokrenuo sam parnicu na osnovu Jovanićevog zaključka i izgubio je. Ubrzo mi je sudski izvršitelj Vasilije Mićović blokirao račun na iznos od oko 800 eura. Prevaren sam – kazao je Damjanović. Istakao je da se žalio zbog blokade.

– Ja i moja supruga smo materijalno ugroženi, bez sredstava za život. U poznim smo godinama, oboje bolesni. Supruga nema nikakvih primanja i nikada nije bila u radnom odnosu. Živimo od moje penzije, bez koje smo zbog blokade računa sada ostali, a sve to samo zato što sam tražio svoje zakonsko pravo dok god postoji imovina „Radoja Dakića“ – kazao je Damjanović. Navodi je da žalbom tražio da se ukine blokada sa njegove penzije od 112 eura, koju prima mjesečno i od koje žive on i supruga.

– Kad mi je račun blokiran, ugrožena su moja ljudska i materijalna prava i ugrožen je moj i život moje supruge – zaključio je penzioner nekadašnje fabrike za proizvodnju građevinskih mašina u SFRJ.

Ta kompanija nalazila se među većim fabrikama tog profila u Evropi. Mašine proizvedene u njoj izvozile su se u Bugarsku, Tursku, Njemačku, Austriju, Poljsku, Rusiju, Egipat, Alžir, Iran, Siriju, Kubu, Gvineju... U fabrici je 1989. godine bilo oko 4,6 hiljada radnika, a isto toliko porodica je živjelo od rada u fabrici. Bivši radnici od početka 2009. godine organizovali su mirne proteste i tražili hitno izvršenje sudskih presuda koje podrazumijevaju isplatu oko 37 miliona eura.

Vl.O.

---

Bez komentara
„Dan“ je 21. oktobra poslao dopis na mejl Privrednog suda, tražeći komentar od Jovanića u vezi sa tvrdnjama Dragomira Damjanovića, međutim, odgovor do zaključenja ovog novinskog broja nije stigao. Tako je ostalo nejasno da li je Privredni sud mogao drugačije da postupi sa Damjanovićem i tako izbjegne podnošenje tužbe, koja je rezultirala blokadom računa.