Akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, pjesnik, publicista, esejista, scenarista Žarko Đurović preminuo je 18. avgusta, a sahranjen je u krugu uže porodice, 19. avgusta, na seoskom groblju Baljinovac u blizini Ostroga.

Đurović je rođen 24. novembra 1928. godine u Bogmilovićima (Danilovgrad). Osnovnu školu učio u Novom Pazaru i Trebinju, a gimnaziju u Trebinju, Danilovgradu, Nikšiću i Beogradu, gdje je maturirao 1948. godine. Studirao je jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je učesnik narodnooslobodilačkog rata. Godine 1949. i 1950. proveo je na Golom otoku.

Kratko vrijeme radio je kao novinar u listu „Omladinski pokret” (1954). Poslije toga se zapošljava kao novinar lista „Jedinstvo” u Prištini, a potom kao carinik u Beogradu, 1955–1958. godine, kada prelazi na rad u Savez slijepih Jugoslavije, na mjesto urednika izdavačke djelatnosti i urednika lista „Naš glasnik”. U toj ustanovi osnovao je Zvučnu biblioteku za slijepe, u kojoj su zastupljena najznačajnija djela svjetske i jugoslovenske književnosti.

Poslije rada u toj ustanovi zaposlio se kao saradnik, a poslije kao urednik lista „Železničke novine” u Beogradu, gdje je radio od 1959. do 1980. godine, kada je penzionisan.

Objavio je preko šezdeset knjiga poezije za odrasle i djecu, proze, književne kritike i esejistike i hronika sa istorijskom tematikom. Autor je brojnih putopisa iz zemlje i inostranstva i više scenarija za dokumentarne filmove. Objavio je preko 3.000 jedinica – kritika, ogleda, eseja, recenzija, polemičkih tekstova, putopisa i slično. Svoje tekstove objavljivao je u: „Književnosti”, „Delu”, „Savremeniku”, „Letopisu Matice srpske”, „Stvaranju”, „Životu”, „Odjeku”, „Telegramu”, „Oku”, „Ovdje”, „Politici”, „Borbi”, „Oslobođenju”, „Pobjedi”, NIN-u, „Dugi”, „Prosvjetnom radu”. Objavio je više izbora poezije, satire i književne kritike. Najznačajnija izdanja: „Prolegomena za noć”, „Ptice i nesanice”, „Hipnotički gong”, „Čuvar magnovenja”, „Pčelinjaci mašte”, „Ivicom nesna” (poezija), „Mjere i tumačenja”, „Vizure svjetova”, „Grlom u snoviđe”, „Vrijednosti i mjere” (kritika), „Bdjenja i tragovi”, „Riječ i vrijeme”, „Teme i dileme”.

Sa akademikom Đurovićem, u Staračkom domu u Risnu, razgovarali su književnici: Milica Kralj, Andrija Markuš, Perivoje Popović i Veselin Rakčević. Razgovor je zabilježio Andrija Markuš:

Milica: Javljaju li ti se pisci, Žarko? Zovu li te prijatelji, kolege?

Žarko: Pa zovu... Ranije me zvao Ilija Lakušić koji je imao moj telefon... Dolazio mi je i Andrija Radulović.

Zatvori vrata, molim te, da ne uznemiravamo tamo ove spavače.

Andrija: A, vidi, molim te, da li ovdje kada si sam, da li te vuče sto da nešto zapišeš, neko sjećanje ili nešto slično. Šta je, interesuje me, sa poezijom, koliko druguješ sa njom, da nešto pretočiš u stih?

Žarko: Ništa, ne. Poslednji stih koji sam napisao je: „Ideal živi u snovima i nigdje više. Crna java brzo ga izbriše“. Eto, to je poslednje što sam napisao. Sabrao sam sve, mada je moja poezija, u suštini, pesimistična. Na drukčijoj je matrici od naših. Nije tu sada u pitanju prostor: Srbija, Crna Gora, nego jednostavno takve sam vokacije. Koristio sam apstrakciju kao sredstvo izražavanja. Vodio sam računa da taj unutrašnji kurs bude prisutan, da ima svoje pjesme, svoju ritmiku, tako da sam neke pjesme koristio i kao likovna rješenja.

Andrija: Ali, kod tebe je veoma prisutan taj dug vremenu. Ne samo da ono u tebi čuvaš posredstvom stiha, nego i ono što je oko tebe, to druženje sa kolegama pjesnicima, sa savremenicima. Ti si to brižljivo – ili zapisivao, ili samo pamtio, ili kombinovano. Objavljivao si to u „Danu“ u nastavcima dugo i dugo – tvoj osjećaj za to vrijeme, te ljude, te stvaraoce, vrijednosti ljudske.

(NASTAVIĆE SE)

---