<br />
Nepotizam je društveno devijantna pojava koja opisuje kadriranje kod koga se na ključne pozicije u jednom društvu biraju djeca ili rođaci osoba koje već drže vrhunske položaje u socijalnoj hijerarhiji. Fenomen je poznat u svakom društvu, a stepen njegovog prisustva zavisi prije svega od snage i sposobnosti državnih institucija da se izbore za otvorene i jasne kanale društvene pokretljivosti. Takođe, na stepen prisustva nepotizma utiče i vrsta političke kulture koja je dominantna u jednoj zajednici, postojanje demokratskih tradicija, ali i veličina društva. Ova negativna pojava je najzastupljenija u malim, visoko kontrolisanim društvima gdje vlada parohijalna ili podanička politička kultura.
Crnogorsko društvo spada upravo u grupu društava gdje ne postoje nezavisne institucije i gde se vlast ne mijenja na izborima, a rođačko- kumovske veze su glavni kanal obnove kadrovskog aparata. Političkim životom Crne Gore dominira parohijalna politička kultura koja obeshrabruje građane da kontinuirano učestvuju u političkom životu, da kritikuju, mijenjaju, zahtijevaju, politički kažnjavaju. Ova vrsta političke prakse njeguje kult vođe ili klana, gradi atmosferu u kojoj se ne dovode u pitanje odluke nosilaca najviših funcija. Za njih se često tvrdi da su promišlju viših sila izabrani da ostvare vjekovni san i istorijsku misiju.
Prema istraživanjima najtiražnijih medijskih kuća u Crnoj Gori, skoro da nema osobe na vlasti ili visokog službenika vladajuće partije, a da nije iskoristio svoj uticaj za podršku karijeri svojih potomaka. Dvanaest godina od osamostaljenja, a trideset od dolaska na vlast DPS-a, Crna Gora više liči na kastinsko duštvo nego na demokratsku državu. Obistinile su se sve prognoze da će se nezavisna država Crna Gora pretvoriti u privatni posjed koji kontroliše nekoliko familija. Izdvajanjem iz državne zajednice vladajuća elita od države gradi sigurnu kuću za nepotizam i korupciju, kao i prostor van domašaja mehanizama za sprovođenje pravde. Vlast državu shvata kao politički plijen koji treba da obezbijedi ekonomsku i političku egzistenciju generacijama iz privilegovanih porodica.
Crna Gora je sjajan primjer za sociološki zakon koji kaže da je elita društvena grupa koja teži samoobnavljanju. U samom vrhu svih crnogorskih društvenih podsistema, ekonomskom, političkom i kulturnom, nalaze se članovi privilegovanog sloja, između sebe snažno porodično i kumovski uvezani.
Maks Veber, jedan od očeva sociologije, ovako formiranu grupu krstio je terminom stalež, a ona se formira na osnovu više kriterijuma gdje je porijeklo jedan od dominantnih. Karakteristika ovako formirane grupe je prije svega ispunjavanje staleških očekivanja koja se ogledaju u zajedničkom provođenju slobodnog vremena i međusobnom sklapanju brakova.
Crnogorski vladajući stalež našao je svoje utemeljenje i društveno opravdanje svoje izuzetnosti u idejama koje su kulturološko-identitetske. Oni sebe doživljavaju čuvarima crnogorske nezavisnosti, vatrenim domoljubima i državotvorcima. Na drugoj strani je obespravnjena masa građana kojima su nedostupni društveni resursi kao što su kvalitetna radna mjesta ili obrazovanje vrijedno društvene pažnje. Jasno je da se formira društvena piramida gdje će na samom vrhu biti djeca koja su naslijedila očeve, unuci djedove, gdje će osnovna kvalifikacija potrebna za upražnjavanje određene pozicije biti mjesto na zvučnom bratstveničkom stablu.
Crnogorski vlastodršci su uspjeli da zatvore skoro svaki kanal društvene pokretljivosti za one koji ne pripadaju vladajućoj partiji i da običnim građanima daju izbor - ili ćete prihvatiti postojeće stanje ili emigrirajte iz Crne Gore. Ovo je jedan od osnovnih razloga zbog čega se više od šezdeset hiljada, mahom mladih i obrazovanih ljudi, iselilo iz države od dobijanja nezavisnosti 2006. godine. Kvalitetni i ambiciozni ne pristaju da ostanu u zemlji bez kanala socijalne mobilnosti, koja od njih zahtijeva često ponižavajuće uslove za dobijanje radnih mjesta kao što su: članstvo u vladajućoj političkoj partiji, promjena nacionalnog osjećanja, promjena vjerske organizacije kojoj pripadaju ili pristajanje na korupciju.
Očigledno je da država ne čini ništa da bi spriječila migraciju mladih pošto se računa da odlaskom najobrazovanijih otiče i revolucionarna energija koja bi na kraju mogla dovesti do promjena. Poznati italijanski sociolog elite
Vilfredo Pareto primijetio je da do smjene vlasti dolazi kada se zatvore svi kanali društvene pokretljivosti ka vrhu i kada se formira nova grupa pretendenata koja je sposobna da preuzme vođenje države. Ovaj fenomen Pareto naziva „kruženje elita“ i smatra ga osnovnom socijalnom dinamikom. Stari sloj vlastodržaca vremenom postaje nestabilan, sklon propadanju, korupciji i nepotizmu, pa ukoliko ne dođe do obnavljanja elite novom političkom snagom, stara vladajuća klasa u propast često zna da povuče i cijelo društvo. Odlaskom kandidata za neka nova elitna mjesta iz Crne Gore, kao i delegitimisanjem polovine stanovništva kroz optužbe za izdaju, vlast otvara prostor za nepotizam i rođačku selekciju kadrova. Krajnji rezultat je država kao porodična firma.
Na kraju, da se primijetiti da crnogorsku rođačku kastu na vlasti karakteriše svojevrsni aristokratski elitizam. On sa sobom nosi potpuno odsustvo solidarnosti i empatije prema siromašnijim društvenim slojevima. Ovakvo stanje naročito je štetno pošto se zna da u mjeri u kojoj elita prihvata određene vrijednosti, utoliko one postaju dominantne u datoj zajednici. Vrijednosti koje zastupa crnogorska elita su nepotizam, nasilje, šovinizam, materijalizam i pohlepa. Vremenom, ove vrijednosti postaju sveprožimajuće i sveprisutne u cijelom društvu. Nisu rijetki slučajevi gdje se podmladak crnogorskih vlastodržaca hvali svojim bogatstvom, vezama, uticajem i nasleđem, otvoreno izražavajući prezir prema običnom građaninu Crne Gore. Ovi potonji se nazivaju pogrdnim imenima i tretiraju se kao manje vrijedni i nedostojni. Crnogorski mediji i društvene mreže su prepuni ovakvih primjera.
”Vrijednosti koje zastupa crnogorska elita su nepotizam, nasilje, šovinizam, materijalizam i pohlepa
)){kind=small}
