U okviru književnog programa ovogodišnjeg FIAT-a promovisana je nova knjiga dramaturga i pisca Boža Korivice „Vježbanka Danilo Kiš”. Knjiga predstavlja zbirku njegovih tekstova posvećenih Danilu Kišu, koju autor smiješta, kako kaže, na ivicu žanra.
– Kod Kiša me uvijek inspirisala njegova apsolutna posvećenost literaturi, kakva se nije sretala u jugoslovenskoj književnosti od vremena Crnjanskog, Krleže i Andrića. Takođe, i njegova etička dosljednost, Kiš nikad nije mislio na karijeru, stipendije, mjesta, uredništva – kazao je Koprivica za „Dan”.
Koprivica, koji važi za izuzetnog poznavaoca Kišovog djela, sa književnikom se upoznao sedamdesetih godina kao mladić od 20-ak godina. Smatra da ga je Kiš zapravo „pustio u društvo”.
– Prvi dio ove knjige je iskaz neke vrsti moje odanosti Kišu. Drugi dio je moje pismo Kišu od 150 strana, prilično šizofreno, ali iskreno, u kom sam, možda, prekoračio granicu. Ali, znam da će on to razumijeti. Nismo ni posle njegove smrti prestali da razgovaramo. I sad vjerujem da će ući na ova vrata... Neki ljudi nikad ne umiru – kazao je Koprivica.
– Kiš je u intevjuu 1983. objasnio šta je banalnost i pogubnost nacionalizma. Međutim, taština ljudska, a pogotovo književnička, nevjerovatna je. Jedini problem tih taštih je što Kiš popularan iz generacije u generaciju – istače on.
Kiš nije imao pravog sagovornika za života i da je živio život kosmičke usamljenosti.
– Kiš je bio čovjek sa takvom biografijom, sa takvom mukom u grlu, svim tim logorima, gladima, nesnalaženju u smislu traženja identiteta – navodi Koprivica.
Neki krugovi „ni tada ni sada ne mogu da podnesu interesovanje čitalaca i kritike u inostranstvu za Kiša”, tvrdi Koprivica.
– U svojoj novoj knjizi nabrojao sam sve ljude koji smatraju Kiša velikim, jednim od najvećih pisaca. Jedan od njih je i Josif Brodski koji je izjavio da mu je žao što on nije napisao „Grobnica za Borisa Davidoviča” i da je Kiš „Bodler ili Rembo samo preveden na naš jezik” – kazao je Božo Koprivica za „Dan”.
S.Ć.
Stalno pod udarom nacionalističkih elitaNa pitanje kako objašnjava to da je i poslije 30 godina od smrti Kiš često pod lupom javnosti i da su njegovi životni stavovi nerijetko kritikovani, Koprivica kaže da je veliki pisac stalno pod udarom nacionalističkih elita koje ga prisvajaju.
Oni pokušavaju da ga prisvoje, a onda zloupotrijebe, ističe Koprivica. Kaže da je Kiš bio vezan za Beograd, i da se sahranio po pravoslavnom običaju jer „kao svaki častan čovjek želio da vrati dug”. Naime, u Uspenskoj crkvi u Beogradu majka ga je pokrstila da bi ga spasila od Holokausta. Kiš je na taj način pravoslavlju vratio dug za svoj život.
)){kind=small}
