Likovni program ovogodišnjeg, 33. festivala Grad teatar Budva u znaku je našeg čuvenog slikara i multimedijalnog umjetnika, koji će večeras u 21 čas u crkvi Santa Marija predstaviti ciklus „Corpus Aeternum”. Pored ove izložbe, Popović će se 16. jula predstaviti na Trgu pjesnika programom „Sakralno kao prikazivanje neprikazivog”, a koji se sastoji od razgovora i performansa povodom izložbe „Corpus Aeternum”.
Kako je Popović zapisao u katalogu za večerašnju izložbu, „Corpus Aeternum” i prethodni ciklus „Corpus Mysticum” su opredmećene vizualizacije jedne misterije. Riječ koja je postala tijelo, Isus Hrist žrtvovan na raspeću, koji je u smrti pobijedio smrt uskrsnućem...
– Ono što povezuje sve moje cikluse, uprkos tematskoj različitosti, upravo je ona mistična nit koja proizlazi iz čovjekovog života, iz njegove fizičke i duhovne egzistencije, iz čovjekovog „tragičnog osjećanja života”. Ta nit, ili da kažem imaginarna kičma svih mojih ciklusa, dominantno je određena smrću. Ona, smrt, je posebno akcentirana u cilkusu radova koje izlažem u Budvi. Jer, prema hrišćanskoj eshatologiji smrt je prva od „četiri posljednje stvari”, ostale su sud, raj i pakao. S druge strane, to unamunovsko tragično osjećanje života proizilazi iz spoznaje da je čovjek smrtno biće. Rođen je da bi umro. Ta svijest određuje, angažuje, umjetnika i odražava se na njegov stvaralački senzibilitet. Umjetnost je neka vrsta epifanije, religije, kojom se nadilazi smrt, ili je čini podnošljivijom – ističe Popović.
Popović je obilježio svojim radom istoriju Grada teatra, kao slikar, pisac i kao scenograf jedne od ključnih predstava ovog festivala, komada „Crvena” o velikom slikaru Marku Rotku. Saradnja sa Gradom teatrom za njega ima posebno mjesto, kazao je umjetnik i prisjetio se da je izlagao na prvom Grad teatru. Prisjetio se te svoje izložbe kojeg je činio triptih iz ciklusa „Corpus Mysticum”, koja se i danas smatra jednom od najuspješnijih na ovom festivalu.
– Ulazilo se u crkvu Sv. Ivana u kojem je vladao mrak. Zbunjeni takvim otvaranjem posjetioce je trgnuo glas makedonske glumice Ane Kostovske koja je, pognuta nad triptihom pjevala neku pjesmu melanholičnog tona. Zatim se je iz mraka izronio Rade Šerbedžija i počeo da recituje nekoliko stihova među kojima i iz pjesme Tina Ujevića. Tek nakon toga svjetlo reflektora je naglo bljesnulo i osvijetlilo triptih. U tom času je jedan prestrašeni golub zalepšao krilima prema svodu crkve. Mnogi se i danas sjećaju tog otvorenja – prisjetio se Popović. S.Ć.

---

Emotivni naboj zbog omaža ujaku i mistična simbolika
– Ove godine se dogodila za mene posebno važna činjenica koja budi lijepa osjećanja i stvara emotivni naboj. Naime festival je otvoren omažom velikom džez muzičaru Nikoli Mimu Mitroviću, koji je moj ujak. To je jako lijep i hvale vrijedan potez organizatora programa, da na taj način uzkaže počast ovom muzičaru, rođenom Budvaninu, koji to višestruko zaslužuje – naveo je Popović.
Postoji i određena mistična simbolika koja se tiče temata njegove izložbe, primjetio je on. Naime prošle godine je trebao da učestvuje na panelu o „Dekonstrikciji ikone” ali zbog poslovnih obaveza je osustao.
– A, ovogodišnji Grad teatar se održava trideset treći put, a 33 su bile Hristove godine – kazao je Popović.