Svaka druga osoba starija od 50 godina osjeća nelagodnost poslije obroka. Gorušica, podrigivanje, tup bol i osjećaj gušenja iza grudne kosti ne moraju da se jave samo poslije jela, već i prilikom fizičkih napora, ali i u stanju mirovanja, što pacijente najčešće upućuje da imaju problema sa srcem. Međutim, u velikom broju slučajeva problem nije kardiološke prirode, već je posledica pojave hijatus hernije, odnosno želudačne kile.
O ovom zdravstvenom problemu, dijagnostici i načinima liječenja razgovarali smo sa doktorkom medicine Marijom Kozomarom.
-Želudačna kila predstavlja prolaz jednog dijela želuca iz trbušne u grudnu duplju kroz otvor na dijafragmi – kaže dr Kozomara za „Dan”. – Javlja se kada popusti tonus muskulature dijafragme i uglavnom je posledica naglog ili dugotrajnog povišenja pritiska unutar abdomena. Želudačna kila česta je kod osoba koje su gojazne, koje imaju problema zbog dugotrajne opstipacije ili konstipacije, ali i kod trudnica i osoba koje dugi niz godina pate od intenzivnog pušačkog kašlja ili često dobijaju bronhitis koji inicira snažan kašalj „iz stomaka”. Takođe, želudačna kila može da se pojavi i uslijed udarca u stomak ili fizičkog opterećenja. U malom broju slučajeva želudačna kila može da bude urođena, a u praksi je najčešća stečena klizajuća hijatus hernija. Pored ova dva tipa želudačne kile, postoje još i paraezofagealna, mješovita i kombinovana.
●Kada bi trebalo posumnjati na prisutnost klizajuće želudačne kile?
-U 50 odsto slučajeva simptomatologija izostaje, pa pacijent i ne zna da ima ovaj zdravstveni problem. Kod druge polovine pacijenata javljaju se simptomi poput gorušice, vraćanja hrane u jednjak, osjećaja pritiska ispod grudne kosti poslije obilnijeg obroka, bola u gornjem dijelu stomaka, kao i osjećaja ubrzanog ili nepravilnog rada srca, uz nedostatak vazduha, kratkog daha ili gušenja. Simptomi se pojačavaju pri ležanju ili zauzimanju presavijenog položaja gornjeg dijela tijela. Tako se događa da se pacijent požali na navedene simptome kada bi trebalo da zapertla obuću, kada dugo sjedi ili legne poslije obroka.
●Kako se postavlja dijagnoza?
-Pored dobro uzete anamneze, potrebno je uraditi gastroskopiju ili rendgentski snimak želuca, mada će iskusni gastroenterolog već na osnovu simptoma koje mu pacijent nabroji moći da utvrdi da li je riječ o želudačnoj kili ili ne. Gastroskopija je neophodna ukoliko uz navedene simptome postoji još i povraćanje krvi ili krv u stolici, što može da dovede do anemije. Najmanje osam sati prije same procedure pacijent ne bi trebalo da jede i pije kako bi stomak bio prazan i kako bi specijalista za endoskopiju mogao da vidi kompletno mjesto pregleda. Takođe, ukoliko pacijent uzima neke ljekove trebalo bi da prilikom zakazivanja gastroskopije o tome obavijesti ljekara koji će ga posavjetovati da prilagodi dozu ili da privremeno isključi pojedine ljekove. Sama procedura gastroskopije traje između 10 i 20 minuta, a pacijent bi trebalo da leži na lijevoj strani tijela. Pored anestetika koji će dobiti, pacijent bi trebalo da između zuba drži plastičnu zaštitu kako bi bilo spriječeno oštećenje zuba endoskopom, instrumentom koji ima sopstveni izvor svjetlosti. Endoskop se plasira kroz usta i ždrijelo u jednjak i želudac sve do početnog dijela dvanaestopalačnog crijeva.
●Kako se liječi želudačna kila?
-Terapija u prvom redu podrazumijeva promjenu režima ishrane i stila života. Ukoliko pacijent ima višak kilograma, obavezno bi morao da se pridržava redukcione dijete. Gubitkom viška kilograma, posebno onih koji se talože u središnjem dijelu tijela, smanjuje se pritisak unutar abdomena, pa samim tim i simptomi bivaju znatno blaži.Paralelno sa redukcionom dijetom, osobe koje imaju želudačnu kilu trebalo bi da isključe iz ishrane teške i kalorične obroke, da jedu više puta dnevno manje obroke i da biraju namirnice koje se lako vare. Temeljno žvakanje hrane je od velike važnosti, jer se tako omogućava želucu da lakše svari ono što unesemo. Iz ishrane bi trebalo isključiti sve vrste tijesta, mlijeko, pavlaku, mesne prerađevine i sva masna mesa, pohovanu i prženu hranu, citrusno voće, ljute začine, kafu, pasulj, boraniju, luk, masline, konzervisano povrće, kao i čokoladu, gazirane napitke i alkohol. Preporučuje se ishrana na bazi pirinča, kukuruza, kuvane pšenice, mladog sira, jogurta, pilećeg mesa i ribe, uz krompir, spanać, šargarepu, tikvice i blitvu; od voća je dozvoljeno uzimati kruške, smokve, grožđe i trešnje. Začinjena i masna hrana, kao i upotreba alkohola i cigareta znatno otežava varenje i pogoršava stanje kod pacijenata koji imaju želudačnu kilu. Posljednji obrok trebalo bi da bude najmanje četiri sata prije odlaska na spavanje. S obzirom na to da se kod većine simptomi javljaju poslije obroka, umjesto ležanja trebalo bi upražnjavati lagane šetnje. Trebalo bi spavati na što višem uzglavlju, kako se kisjelina iz želuca ne bi vraćala u jednjak i izazivala gorušicu.
●U kojim slučajevima je operacija neophodna?
-Ukoliko promjena životnih navika ne dovede do smanjenja tegoba, trebalo bi se obratiti gastroenterologu koji će prepisati terapiju ljekovima. Najčešće su to ljekovi koji smanjuju sekreciju želudačne kisjeline, ali ako ni oni ne pomognu biće preporučena hirurška intervencija. Operacija je neophodna kada je veliki dio želuca trajno smješten u grudni koš. Hirurško liječenje se uglavnom izvodi laparoskopski, a prednost ovakve intervencije u odnosu na klasičnu otvorenu hiruršku operaciju su minimalan rez, znatno brži oporavak i izostanak recidiva. Naravno, i poslije hirurške intervencije pacijent bi trebalo da se pridržava zdravih stilova života, da vodi računa o ishrani i da izbjegava teže fizičke napore.
Snežana Moldovan

Zabranjene i preporučene aktivnosti
Kako ističe dr Kozomara, osobe koje imaju želudačnu kilu trebalo bi da budu fizički aktivne, ali ne i da pretjeruju u vježbanju:
-Bilo da ste operisali hijatus herniju ili ne, ukoliko imate dijagnostikovan ovaj zdravstveni problem trebalo bi da izbjegavate podizanje tegova. Takođe, nije preporučljivo ni da radite vježbe kojima se aktiviraju mišići abdomena, popularne trbušnjake. Lagana šetnja, plivanje i joga su discipline koje možete da upražnjavate bez bojazni da ćete pogoršati zdravstvenu situaciju uslijed prisustva želudačne kile.