Državne institucije su tokom prošle godine potrošile čak 8.120.914 eura na ime ugovora o djelu, koji Zakonom o radu nijesu prepoznati kao radni odnos. Lica angažovana na osnovu tih ugovora, na šta sindikati već godinama upozoravaju, stavljaju se u podređen položaj jer nijesu formalno zaposleni.
Ono što je dodatno problematično kod ugovora o djelu jeste činjenica da se često izdatci za ugovore o djelu plasiraju kroz takozvane „ostale rashode”. U Zakonu o završnom budžetu, koji je usvojila Vlada, navodi se da je lani za ostale rashode budžetom bilo predviđeno 36,70 miliona, a rebalansima i odlukama o preusmjeru plan je uvećan na 35,83 miliona, što je činilo 3,9 odsto tekućeg budžeta. Potrošeno je 31,86 miliona ili 0,38 odsto više nego što je bilo planirano.
– Ostali izdaci su finansirani iz opštih prihoda sa 31,22 miliona, donacija 0,28 miliona, IPA sredstava 0,15, kredita 0,11, te namjenskih prihoda 0,10 miliona. Najviše sredstava utrošeno je za izradu i održavanje softvera (28,52%), zatim isplatu ugovora o djelu (24,58%), kontribucije za članstvo u organizacijama (14,70%), komunalne naknade (10,76%). Najveća potrošnja je evidentirana kod Ministarstva unutrašnjih poslova – 5,08 miliona, Ministarstva vanjskih poslova – 3,24, Ministarstva finansija – 2,92, Uprave za imovinu – 2,33, Ministarstva javne uprave – 2,11 i Ministarstva nauke – 1,46 miliona – navodi se u završnom računu.
Ugovor o djelu je često korišćena forma ugovornog odnosa u situaciji kada naručilac posla ima potrebu za određenim fizičkim ili intelektualnim radom koji ne spada u segment djelatnosti za koje je registrovan. On nije isto što i ugovor o radu. Poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o djelu radi obavljanja poslova koji su van djelatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili popravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla. Ugovor o djelu može da se zaključi i sa licem koje obavlja umjetničku ili drugu djelatnost u oblasti kulture u skladu sa zakonom.
Ipak, u našoj javnoj upravi je česta situacija da se po osnovu ugovora o djelu radi mjesecima, čak i godinama.
Ranijim izmjenama zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i o zdravstvenom osiguranju uvedene su nove kategorije osiguranika, pa pravo na zdravstveno osiguranje imaju i oni koji obavljaju poslove po osnovu ugovora o djelu, autorskog ugovora, kao i poslove po osnovu drugih ugovora na osnovu kojih su ostvarili i prijavili naknadu. Ranijim zakonom o zdravstvenom osiguranju bilo je regulisano da doprinos plaćaju „lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu, ako nijesu obveznici po drugom osnovu”, dok je sada precizirano da su to „lica koja obavljaju poslove po osnovu ugovora o djelu, odnosno poslove po osnovu autorskog ugovora, kao i poslove po osnovu drugih ugovora po osnovu kojih za izvršeni posao ostvaruju naknadu”.
M.S.
Praksa koja traje godinamaPraksa da se milioni troše na ugovore koje ne prepoznaje Zakon o radu nije nova, već traje godinama. Prema završnim budžetima za ranije godine, primjetno je da je za ove namjene trošen ogroman novac, pa je tako u izbornoj 2016. na ime ugovora o djelu isplaćeno čak 7.347.665 eura. Tokom 2015. na ime tog izdatka otišlo je 6.206.709 eura, 2014. – 5.695.007 i 2013. – 5.272.820 eura. U 2017. taj izdatak je bio 7.248.416 eura i procjena je bila da je sa tim novcem plaćano oko 1.000 lica. Prošle godine je oboren taj rekord iznosom od preko osam miliona eura.
)){kind=small}
