- Piše: Magda Peternek

U današnjem vremenu u kome je besmisao vrlo prisutan, a moglo bi se reći da u mnogo čemu i vlada, potražiti smisao i naći odgovor na pitanje- šta je zapravo smisao života prije svega je neophodno. Život je nešto što svi imamo, ali veoma često ne znamo kako da ga živimo. Nekada ga uzdahom dozivamo sa „eee, živote”, a nekada poželimo i da nas nema. Sažaljenje i samosažaljenje ovdje igraju veliku ulogu. Dakle, odgovor i oslonac je prije svega uvijek u nama samima. Odgovor je uvijek duboko, to je činjenica, ali u tome i jeste suština traganja za smislom. U tome i jeste njegova snaga i ljepota. Ono što mislim da je veoma važno na tom putu, jeste shvatiti i razumjeti da smisao života nije u tome da živimo vječno, već da stvorimo nešto što će vječno živjeti. U haosu svakodnevnog života, u današnjem moralnom posrnuću, u opštoj jurnjavi, u leglu otuđenosti i površnosti, onaj duboki, iskreni i iskonski smisao vapi za zasluženim mjestom, odakle se najbolje vidi ljubav. Opet naglašavam, sva snaga i želja za osvješćivanjem i davanjem pravog smisla životu leži u nama. Koeljova izreka da je život ono što nam se dešava dok smo obuzeti drugim planovima, jasno govori da upravo u toj površnoj, besmislenoj predstavi o životu duboko i opasno griješimo. Griješimo, jer upravo taj trenutak koji tako olako shvatamo i propuštamo sadrži ono što je vrijedno življenja. Planirati se naravno mora, jer to je prosto zakon života, ali ne na uštrb suštinskog i onog što određuje čovjeka, a to je ljubav. Vrlo smo skloni da zanemarujemo druge i da bismo došli do cilja ne biramo sredstva. A taj cilj je veoma često pogrešno mjesto ka kome smo se zaputili. Oskar Vajld podsjeća svojom mišlju da smo svi mi u blatu života, samo što neki gledaju u zvijezde. A ta zvijezda je upravo onaj sjaj u nama, koji bi trebalo i moralo da nam obasjava put i bude vodilja na njemu. Život je vječno traganje i u tome i jeste njegova svrha i smisao. Život bez smisla od čovjeka pravi nekoga ko nikada ne može biti ni srećan ni zadovoljan. Nekoga ko umarajući sebe svojom ispraznošću i duhovnom glađu utiče negativno i na okruženje.Takvi ljudi smišljaju mnoge načine kako da im vrijeme (život) brže prođe, a nijedan da ga zaustave. Kao takvi postaju zajedljivi i nerijetko osioni. Dakle, smisao života je u strpljenju, u traganju, očekivanju i neprestanom nadanju. U pružanju ljubavi, u razumijevanju u blagoj riječi i nesebičnom osmijehu. Sve drugo je put u besmisleno i daleko od našeg suštinskog „ja”. A samo u jakoj vezi i sprezi sa sobom postajemo ljudi koji su vrijedni da idu pod ruku s gromadom zvanom život. Zato, dragi moji, naučite da se život živi, a ne životari. Da se život voli, a ne ugnjetava. Budite mu vjerni, znaće on to da nagradi. Ja sam mu vjerna. I ja i moj bič. Jer život bez smisla je kič.

(Autorka je pjesnikinja)

---