-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Suština Pupinovoig nadahnutog i emocijama ispunjenog govora je bilo nastojanje da se slušaoci razuvjere i otklone zabludu o navodnom materijalističkom duhu američke civilizacije, kulture i nauke. Pupin je insistirao na činjenici da je američko društvo zasnovano na velikim i opšteljudskim idealima, koji su uslovili nastanak te zemlje na Zapadu. Osim toga, tamošnja nauka nije prožeta isključivo materijalističkim pobudama i sadržajem. Pupin je ukazao na duboku vezu nauke, društva i politike, a da su glavni ideali osnivača Sjedinjenih Američkih Država bili ne samo demokratija nego i novi duh društvenog i naučnog idealizma, koji će oplemeniti čovjeka i njegov svjet. Istina, posledica napretka nauke jeste tehnika i njene neograničene praktične mogućnosti, ali je to, ipak, samo jedna dimenzija naučnog razvoja i usavršavanja. Stoga je Pupin ukazao i obrazložio dublji, osmišljeniji i čovječiji način prihvatanja i poimanja naučnog progresa. Pritom je slavni Idvorac ukazivao i na duboku povezanost američkog altruizma sa svim drugim zemljama, posebno sa našim narodima koji su prebrodili golgotu Prvog svjetskog rata i stvorili novu zajedničku državu Južnih Slovena. U nastavku teksta prenosimo nekoliko karakterističnih pojedinosti iz tog Pupinovog govora:

„Predsjednik Vislon je idealista i taj njegov idealizam ja duboko poštujem, divim mu se. Ali, svečano poričem da je taj njegov idealizam samo `oaza u bezgraničnoj pustinji materijalizma', ako se podrazumijeva da su i Sjedinjene Države jedan dio te bezgranične pustinje... Američka radinost i štedljivost učinili su sve što je moguće da se saveznici pomognu u njihovom naporu. Tako je dobijen ovaj rat. Pođite sada u Pariz i posmatrajte ono što se sad radi na Mirovnoj konferenciji, kao što sam činio ja za ovih poslednjih sedam nedjelja. Vidjećete da Amerika ne traži ni zemlje ni gradove; ne traži ni ovlašćenja da se nametne za tutora tuđim krajevima; ne traži ni velike ratne odštete. Ona je tu jedina među svim velikim silama koja propovijeda umjerenost. Bez ikakvih ograda traži pravičnost za sve male narode.

Neki od naših saveznika, kad je došlo do gustog, stavili su na pazar Dalmaciju, Istru, Korušku i Rijeku. Amerika je danas jedini nesavitljivi zatočenik jugoslovenskih prava na te krajeve. Američki muževi i žene trčali su na sve frontove i tu, usled raznih opasnosti i nepogoda, pazili i njegovali vaše bolesne ranjenike. Hranili su gladne, bose i gole, obuvali i odijevali. I činili su to prije nego što je Amerika stupila u rat. Da li je potrebno da vam naglašavam kako je ona američka misija 1915. spasla Srbiju od jezive pustoši strašnoga tifusa i da nekoliko Amerikanaca, žrtava ove nemani, leže danas sahranjeni po srpskim grobljima? I danas ćete vidjeti Amerikance u zemljama vaših ranijih neprijatelja: u Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj na istom poslu, na poslu milosrđa i dobročinstva. Ime Huverovo slavi se danas i u Beču i u Pešti, kao i u Belgiji. Zemlja koja je ogrezla u materijalizmu nije u stanju da razvija onaj duh koji je Amerika pokazala za vrijeme ovog rata. Zato neka idealizam predsjednika Vilsona, u očima vašim, uvijek znači samo jedno – idealizam Amerike...

Ovdje u Pančevu, prije skoro pedeset godina, prvu put sam čuo za Bendžamina Franklina, a danas vam, Pančevci, izručujem pozdrav Franklinove otadžbine i njenu poruku da ćete, posvećujući svoju dušu idealizmu, kao što je američki, doći do najmoćnijeg oružja za odbranu sudbine vaše mlade države.”

Pupin veoma često, posebno u autobiografiji, govori o novoj domovini koja mu je pružila šansu da postigne ono što je ostvario u životu. Ali je to on uradio svojom izvanrednom nadarenošću i istrajnošću. To se vidi iz svake stranice njegove izvanredno lijepo i mudro napisane knjige „Sa pašnjaka do naučenjaka”, koja predstavlja i putokaz mladim ljudima kako se stiže do olimpijskih visina u nauci i tehnici. Samo velikom ljubavlju, ogromnom znatiželjom i strpljivim i stalnim radom, dolazi se do velikih životnih ciljeva. To je Pupin pokazao i svojim životom, svojim doslednim i istrajnim nastojanjem da bude od koristi i staroj i novoj otadžbini, ali i čitavom svijetu. Oblast kojom se on naučno bavio i u kojoj je postigao najveće pronalazačke domete predstavljaju komunikacije, koje danas imaju vodeće mjesto u svijetu elektrotehnike i predstavljaju okosnicu savremene civilizacije. O jednom od svojih glavnih pronalazaka i dostignuća Pupin piše na sledeći način:

„Kretanje elektriciteta u provodniku, kako sam ga objasnio, protiv sila koje mu se suprotstavljaju, slijedi isti zakon kretanja kao i elastični kraci zvučne viljuške. Kretanje jednog je, prema tome, analogno kretanju drugog.”


(NASTAVIĆE SE)