Promocija knjige „Kap sunca” Radmile Knežević, pjesnikinje i dramske umjetnice iz Budve, održana je u Podgorici, u Knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori. O njenoj poeziji govorili su književnici Radinko Krulanović, Novica Đurić i Milica Bakrač.
-Knjiga „Kap sunca” svjedoči, da je Radmila Knežević svestrani srpski pisac, a ovdje moram pomenuti, da je i antologičar, jer njena antologija posvećena Kosmetu, „Prizrene stari”, takođe ne smije ostati nepomenuta. Svaka od pjesama, onih dužih, pisanih u slobodnom stihu, do minijatura, objedinjene su u jednu, uslovno rečeno, životnu, pričesnu kap, kako to Radmila i naslovom knjige određuje. Ono što povezuje sve pomenute cikluse jeste iskrenost, ljubav i vjera. Sunce je u ovim pjesmama sinonim za rođenje, za novi život, za sve najdragocjenije. Vođena i obasjana zracima svoje lične, jedinstvene kapljice sunca, Radmila Knežević, zapisuje imanje i nemanje, radost i sjetu, ćutanje i glasove, patnje i pobjede, nebo i mir – kazala je Milica Bakrač.
Književnik Novica Đurić ukazao je na specifičnost jezika u ovoj knjizi.
-I ovaj pjesnik sanja dok je budan, hoda „po ivici peska” i odbacuje svaku mogućnost da njoj i njenom junaku bude glavna „kuća od pene”. Iz zalutalih riječi, obećanja tuđih vokabulara, nakon dugih lutanja, Radmila zna da postoje „neka deca” i šume, „livade reke zvezde i nebo/ postoji nešto što se zove tvoje/i nije kuća od pene”. Pjesnikinji kao da je sve negdje ostalo na rubu poljane, šume, litice, na ledini, vezujući se za riječ kao za spasenje. Učini mi se u dužim pjesmama da na kraju poneki stih „visi” kao da je stihom prije njega pjesma završena, ali autorka ipak želi da kaže nedorečeno, da ne bude zabune u tumačenju, da ne bude dileme u njenom pjesničkom sudu, pa tako to i razumijem. Radmila Knežević snažno pjeva, bira riječi, jer odbrana pisma, jezika, vjere pravoslavne, kućnog praga, ognjišta prađedovskog, rodnog zavičaja, svetinja... mogu se i moraju braniti samo odabranim riječima, jer svaka nepromišljena može da nas uprlja – kazao je predsjednik UKCG Novica Đurić.
Autorka je na radost publike čitala stihove što je ispraćeno burnim aplauzima. A.Ć.

---

Iz bola i prkosa odjekuju riječi
Književnik Radinko Krulanović je istakao da „proganja i ta polumračna noć, više mračna, kada je večernja služba ranjivo odjekivala u mračnoj Bogorodici jer su joj dušmani izvadili srce”. -Proganja ili pak uznosi bat koraka po prizrenskoj kaldrmi, za koju Radmila kaže: „Po nju kad odim, rastev mi krila”, ujedno da li svjesno ili nadvjesno nameće mi se neki osjećaj duga prema gradu „srmenog sna”, gradu carske sleve, gradu sa Bistricom koja nije više Bistrica jer se u njoj ne ogledamo plašeći se onoga što bismo mogli vidjeti. Radmila će reći: „suština je umazano ogledalo”, a kako neće i biti, kad sve što je sveto dali smo, ili dajemo – kazao je, između ostalog, Krulanović dodajući da iz ovakvog žala, bola, prokosa odjekuju riječi, stihovi Radmile Knežević.