- Piše: Blažo Zlopaša

Vlastoljublje, temeljeno na zabludama, najčešće za sobom ostavlja razvaline i pustoš. Ako je protkano pohlepom, onda je neminovan moralni sunovrat ne samo vladara, nego i naroda koji ga je podržavao. Kad bi postajali muzeji zabluda, nigdje, ne bi bili ispunjena kao u Srbiji i Crnoj Gori.

Ako se istoriji oduzme smisao da je učiteljica života, i ako se nastavi stazom zabluda i ukoliko se radi osvajanja vlasti plasiraju neistine kroz obrazovni sistem, ishod je neminovan- ni korak naprijed! Crna Gora je danas ponovo na tom raskršću, vraćajući točak istorije u vrijeme kada su generacije kroz obrazovni sistem izučavale prošlost onakvom kakva ona nije bila. U narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji neki su se u Crnoj Gori istakli junaštvom. Ali, tom junaštvu nedostajalo je viteštvo, jer su više mislili na ostvarivanje ciljeva revolucije koje je zacrtao kreator, čovjek kojem su nedavno podigli spomenik u Podgorici, a pod čijom je naredbom taj grad bombardovan 77 puta, kada je poginulo dvije hiljade Podgoričana.

Da se čelnicima vlasti i crnogorskim „doktorima istorijskih nauka“ postavi pitanje ko je Žikica Jovanović Španac, svi bi dali tačan odgovor- narodni heroj! A šta je uradio taj narodni heroj? Na vašar u Beloj Crkvi Žikica i njegovo društvo došli su 7. jula 1941. pijani iz „Kafane kod Bose“. Žikica je ubio dva žandara koji su šetali među okupljenim narodom. Taj datum slavljen je 70 godina kao Dan ustanka u Srbiji. Gdje je tu viteštvo u borbi protiv okupatora!? Srbin je ubio Srbina!

Međutim, bilo je herojskih djela za divljenje koja su prećutkivana, ili se o njima pisalo u negativnom smislu, a njihovo djelo je za svaki istorijski udžbenik.Takva dva heroja su Durmitorac Božidar Žugić iz Bara Žugića i Nikšićanin Veselin Veso Šijaković. Njihovo djelo snažnije je od svake ideologije, nepravde i zaborava... Zaslužuju da se Titov put koji vodi od Crnog jezera do žabljačke klanice preimenuje u „Put Božidara Žugića“, a Ljubljanskoj ulici u Nikšić treba dati ime Ulica Veselina Vesa Šijakovića“ u kojoj je životni vijek proveo ovaj veliki čovjek.

Božidar Žugić bio je obrazovani poručnik Kraljevine Jugoslavije. Kada je mađarska fašistička hortijevska vojska okupirala Bačku, u vojvođanskom mjestu Gložan, opkoljen je i Božidarov puk. Kada je komandant jugoslovenskog puka Božidar Ristić istakao bijelu zastavu da potpiše predaju puka mađarskom okupatoru, iz stroja je istupio slavni Durmitorac i obratio se svom komandantu: „Zar se tako brani otadžbina!? Ja se ne predajem! Jugoslovenski oficir gine za svoju otadžbinu!“ Pucnjem iz pištolja ubio je i svog i hortijevskog komadanta. Hortijevski fašisti pokosilu su ga i poluživog bacili pod tenk i pregazili. Ubili su još 16 vojnika, naredili mješatnima da ih sahrane, a durmitorskog heroja da zakopaju na bunjište kraj jednog salaša. Ovognaslednika slavnih predaka i Obilića nijesu slavili ni Srbi ni Crnogorci, već Slovaci-mještani Gložana, kraj Novog Sada podižući mu i spomenik! Svake godine Slovaci iz Gložana se 13. aprila okupljaju, oblačeći crne majice na kojima piše: „Heroj Božidar Žugić”! Montenegrini iz Lovćenca niti znaju ko je slavni Durmitorac, niti su ikad posjetili spomenik koji su mu podigli Gložanjani! U Crnoj Gori komunisti ga nikad nijesu pomenuli. Spomenik kraj mosta na Lever Tari koji prkosi zaboravu podigla mu je majka, uklesavši: „Spomenik dižem tebi, sine, da ti majku želja mine, a valovi brze Tare, glas preuzmu majke stare, pa i putnik neka znade, zašto tvoju mladost dade!“

Nikšićanin Veselin Šijaković zatekao se sa 16 godina na školovanju u vojno-industriskoj školi u Kragujevcu kada je 21. oktobra 1941. pokupljeno 7.000 Kragujevčana... Veselin je sa dva druga uspio da pobjegne u šumu i priključi se Vojsci Jugoslavije u otadžbini. Riješio je da osveti pokolj kragujevačkih đaka, što je učinio herojskim podvigom u Vrnjačkoj Banji. Sačekao je da s jedne pijanke krene njemački visoki oficir Franc Breme, koji je naredio da se za jednog ubijenog Njemca strijelja stotinu Srba i najodgovorniji je za pokolj 7.000 Kragujevčana, od kojih su 300 bili đaci. Dvojica drugova su ga čekali, dok je Veselin preko krova uskočio u sobu i ubio njemačkog komandanta. Podvig dostojan divljenja, Veso opisuje riječima: „Zabo sam mu nož u srce, vrisnuo je kao lav!“ Za herojski potvig komadant Drinskog korpusa VJuO Jezdimir Dangić pred 2.000 boraca uručio mu je Obilića medalju. Veselinove noćne more počinju kada su Englezi, preko Radio Londona, natjerali kralja Petra II, kojem se Veselin zakleo na vjernost, da se priključi partizanima. Pozivali su ga komunisti, ponudili mu da ga okite titulom narodnog heroja, da kaže da je herojski podvig izvršio po nalogu KPJ. Veselin je nečasnu ponudu odbio i ostao vjerna tradiciji predaka! Nosilac brojnih odlikovanja, svetosavskog ordenja prvog reda i Obilića medalje ostaće u trajnom sjećanju generacija. Mnogo puta sam s ovim velikim čovjekom vodio duge razgovore, saznavao istine, jer je drugovao s mojim stricem sveštenikom, takođe stradalnikom komunističke ideologije. Crna Gora je obavezna da ispravi veliku nepravdu i da Božidru Žugiću i Veselinu Šijakoviću podigne obilježja dostojna njihovog djela!

---