NIKŠIĆ – Nakon više od 30 godina rada na mjestu sekretara Opštinske organizacije Crvenog krsta u Nikšiću Milorad Drekalović prije nekoliko mjeseci otišao je u zasluženu penziju. Po profesiji je nastavnik likovnog vaspitanja, ali je taj posao radio svega tri godine da bi kao zapaženi omladinac svojevremeno počeo sa političkim djelovanjem. U dva mandata, odnosno nešto više od šest godina bio je predsjednik Omladine Nikšića, pa načelnik Centra za obavještavanje i uzbunjivanje, koji je bio u fazi formiranja, a sa mjesta sekretara Socijalističkog saveza radnog naroda Nikšića 1989. godine po zadatku prelazi u Crveni krst.
– Jednostavno sam mislio da sam po kazni otjeran, međutim, ispalo je da sam srećom dobio posao jer znate sami šta se desilo sa svim kadrovima poslije 90-te godine. Svi ostali bez posla a ja jedini ostao na poslu i plus sa funkcijom - prisjeća se Drekalović početaka rada u humanitarnoj organizaciji svog rodnog grada.
Funkcije, kaže Drekalović u razgovoru za „Dan”, ne bi trebalo da suštinski mijenjaju čovjeka, ali je ta koju je dobio po zadatku 1989. godine, ipak predodredila njegov dalji život. Iako u penziji i danas on najveći dio svog vremena provodi u Crvenom krstu, gdje ga je zatekla i naša ekipa.
– Ne mogu bez Crvenog krsta, ko jednom tu uđe teško izlazi. To vidim i po našim volonterima, jednostavno nešto ima u toj organizaciji što čovjeka vuče stalno da nešto radi. Kad novi sekretar i radnik u Crvenom krstu imaju obaveza van Nikšića, ili ne mogu da budu u zgradi organizacije pitaju me hoću li ih zamijeniti, a moj odgovor je uvijek –nego šta ću, pa sam sada penizoner volonter - ističe Drekalović.
Na čelo nikšićke organizacije došao je u, možda, njenom najtežem trenutku. Niko tada, pa ni on, nije slutio raspad one moćne države, velike Jugoslavije. Počeo je rat, nastupile nevolje naroda, izbjeglištvo...
–Istina ovdje se nije pucalo, ali gledajući sve ono što se dešavalo skoro da je i ovdje bio rat. Jednostavno sam kao s neba uskočio u jedan posao za koji nijesam ni slutio kakav će mi biti i šta će se dešavati. Nikišić je tada u jednom trenutku imao oko 21 hiljadu izbjeglica, što je činilo jednu trećinu njegovog stanovništva, ponovila nam se situacija od prije više od jednog vijeka. Daleke 1875. godine, kada je formiran Crveni krst, Crna Gora je primila izbjeglica čiji broj je činio trećinu njenog stanovništva. I tada 95 odsto izbjeglih stiglo u Nikšić, kaže naš sagovornik.
Sve pridošle iz ratom obuhvaćenih susjednih jugoslovenskih republika u grad pod Trebjesom minulih devedesetih godina trebalo je smjestiti, obezbijediti im barem ono osnovno- odjeću i hranu. Narod je pomagao koliko je pomagao, ali stub svega ipak bio Crveni krst. U nevolji pokazali su se mnogi, pa i Drekalović i to mimo funkcije koju je obavljao. Nerijetko je otvarao vrata svog porodičnog doma za one koji nijesu imali kuda, a među mnogim njihov gost bio je jedanaestogodišnji Kemal Šoro iz Foče je bez roditelja stigao u Nikšić.
– Nijesam ga mogao ostaviti na ulici, već sam ga poveo sa sobom. U mojoj porodici bio je desetak dana, a onda ga je preuzela jedna čestita muslimanska porodica u Nikšiću. Stupio sam u kontakt sa njegovom tetkom po ocu koja je živjela u Njemačkoj, i nakon pola godine organizovali smo da ga preuzme. Zajedno sa Međunarodnom organizacijom Crvenog krsta i Federacijom predao sam joj ga na graničnom prelazu Horgoš. Prvih dvije-tri godine potom Kemal mi se javljao, a onda više nije.Ne znam od tada više ništa o njemu - priča Drekalović.
Nevolje su zbližavale ljude, iz njih su se rađala divna prijateljstva koja i danas traju pa i kumstva. Jedno od najljepših Drekalović ističe sa Orijanom Dabić djevojkom koja je 1994. godine iz Konjica u ponoć stigla u Nikšić. I njoj je otvorio vrata svog porodičnog doma gdje je bila nekoliko sedmica, a potom je prešla u nikšićki Studenstki dom, upisala se na tadašnji učiteljski odsjek na Filozofskom fakultetu koji je uspješno završila.
–To je jedna posebna i divna priča. Orijana je svaki dan iz Studentskog doma dolazila kod nas kući samo da nam spremi ručak. Kad je završila fakultet vratila se u Konjic i tamo pronašla mladića za kojeg je htjela da se uda. Međutim, sa njim je došla kod nas, vjenčali su se u Nikšiću, a ja i supruga smo bili kumovi. Napravio sam skromni svadbeni ručak u mom stanu i oni su potom otišli ponovo u Konjic. Njihovo prvo dijete krstila je moja ćerka, a drugo moj sin, prisjetio se Drekalović jedne od najljepših priča iz veoma teškog vremena.
B.Brašnjo

---

Humanost ne poznaje politiku
Nekadašnje političke funkcije koje je Drekalović obavljao, nijesu nikada uticale na njegov posao, bez obzira koji je u kom trenutku obavljao, a i vremena su u odnosu na ova sadašnja bila drugačija. Omladina Nikšića, čiji je bio predsjednik, iako politička organizacija nije se bavila politikom jer je u to vrijeme mladost bila usmjerena uglavnom na radne akcije, dobrovoljni rad, organizovanje kulturno-umjetničkih događaja. Prije izbora na mjesto sekretara Crvenog krsta, bio je u upravom odboru te organizacije, ali ističe da nikada suštinski nije znao šta ona jeste, što mnogi ne znaju ni danas.
-Kada jednom uđete u politiku onda se teško iz nje izlazi. Ja nikada nijesam zažalio i politika u mom daljem radu nikada nije imala uticaja. Nastojao sam da čitav svoj radni vijek, koji sam proveo ovdje, odradim onako, kako bi naši stari rekli, po mjeri ljudi. Mislim da sam pronašao sebe u Crvenom krstu, koji nije organizacija za dijeljenje neke pomoći koju posjeduje, već nešto sasvim drugo, nešto mnogo dublje - ističe Drekalović..
Prije njega nikšićkim Crvenim krstom rukovodio je pokojni Miloš Bojanić koji je toj organizaciji postavio dobre temelje, pa je samo nastavio tim tragom razradivši i unaprijedivši njenu djelatnost. Tada, i za vrijeme Drekalovićevog višedecenijskog mandata, a i sada nakon što je otišao u penziju, u Crvenom krstu posebnu pažnju posvećuju kadru.
-Nastojimo da spojimo iskustvo i mladost, to je veoma važno za organizaciju. Sad u upravnom odboru imamo tri nova člana, mlade ljude, a ostala su nam četiri iz stare generacije- kaže Drekalović.


Donatori stari, nevoljnika manje

Za socijalno ugrožene neophodna pomoć nikšićkom Crvenom krstu stiže iz krovnee organizacije Crne Gore, a ponajviše je sakupljaju sabirnim akcijama. Drekalović naglašava da grad pod Trebjesom ima i nekoliko društveno odgovornih firmi i pojedinaca koji su im donatori, ali su to već odavno njihovi “stari saradnici”.
-Koliko jedonatora bilo prije deset godina, toliko ih ima i sada. Vrlo malo ih je i dalje, a to što ih ima sve su stari, poznati naši donatori. Sa druge strane, čini mi se da u poslednje vrijeme ta ekonomska situacija i ne pritiska mnogo naš narod kao što je to bilo prije pet godina. Manji je broj zahtjeva za pomoć u ovoj nego u prethodnoj godini. Sa nedavne sabirne akcije podijelili smo 200 paketa, kojim smo podmirili sve one ljude koji su nam se prijavili, a u ranijem periodu to skoro da nam nije bilo dovoljno ni za jedan mjesec- kaže Drekalović.