Posao danas u Crnoj Gori gotovo da je postao privilegija. Dok jedni čekaju da rade za nekog, drugi stvaraju uslove da ovi prvi imaju gdje da rade, a takve ljude smo našli u Uniji mladih preduzetnika i to njih čak 113. Mladi preduzetnici u izjavama za „Dan“ kažu da nijesu zadovoljni podrškom države, ali dodatni problem im predstavlja i sveprisutni protekcionizam koji su svi vidjeli ili osjetili.
Ipak, oni su odličili da umjesto da rade za gazdu, budu gazde. Imaju od 18 do 34 godine i dolaze iz 13 različitih opština. Unija, kako kažu, svakodnevno radi sa mladim ljudima koji su na korak ka tome da postanu preduzetnici, ali i sa brojnim konsultantima i iskusnim preduzetnicima koje vole da zovu prijatelji Unije.
– Unija postoji radi podsticanja preduzetništva kod mladih ljudi, ali pogotovu radi promocije pozitivnih primjera koji već postoje. Ideja vodilja je stvaranje nacionalne mreže koja spaja sve mlade preduzetnike u našoj državi, a koja teži kreiranju ambijenta u kojem će mladi preduzetnici podržavati i učiti jedni od drugih i na taj način razvijati sopstvene biznise. Glavna misija nam je da promovišemo i podstičemo prave uzore, heroje u današnjem vremenu – mlade ljude koji su dovoljno hrabri, kreativni, pametni i vješti da rade samo za sebe i zarađuju od sopstvenog biznisa – kažu u Uniji.
Jedan od mladih crogorskih biznismena je
Andrej Šeter, ima 24 godine, i firmu „QQRIQ“. Profesija mu omogućava da u svojoj firmi zaradi prosječnu platu u Crnoj Gori, a da pritom ne mora da radi 40 sati nedjeljno. Prije pokretanja sopstvenog biznisa radio je u privatnom i državnom sektoru, a onda je odlučio da mu je najbolje da radi za sebe da bi mogao da ide na bordanje kad mu se ide. Iako nema definitivnu ideju za biznis, to i ne smatra najbitnijim.
– Bitno je da postavite kratkoročne ciljeve i počnete sa radom, a ideje će dolaziti kroz posao i studiranje tržišta i konkurencije. Za početak, prvi cilj neka bude da otvoriš firmu – savjetuje Šeter, koji nije zadovoljan podrškom države i podsticajima za razvoj biznisa i smatra da na svakom poslovnom nebu postoji protekcionizam, te da država, kancelarija ili bilo šta deseto može da bude samo još jedan od izgovora zašto da ne pokrenete svoj biznis, međutim, i ne mora.
Sve od sebe, ali za sebe, moto je dvadesetsedmogodišnjeg
Čeda Čizmovića, vlasnika preduzeća „Inch agency“. U privatni biznis „uplovio“ je jer nije sebe mogao da zamisli u državnom sektoru, gdje bi radio od sedam do 15 časova.
– Ideju za biznis sam dobio tako što sam kao frilenser radio za jednu inostranu agenciju i onda sam se zapitao zašto ovo ne bih radio u Crnoj Gori i tako je sve krenulo. Mislim da je crnogorsko tržište danas podsticajnije nego kad sam ja počinjao svoj biznis (prije dvije godine), ali i dalje to nije dobro. Potrebni su dodatni napori države da olakša mladim preduzetnicima da prežive na ovom tržištu. Iskreno, nisam zadovoljan podrškom države i podsticajima za razvoj biznisa. Tačno je da je bolje nego prije dvije, tri, pet godina, ali mislim da država još uvijek nije svjesna koliko je bitno da mladi ljudi sebe vide u preduzetništvu prije nego u državnom sektoru. To će postići kada mladi ljudi budu mogli lakše doći do finansijskih sredstava da pokrenu svoj biznis, kada budu oslobođeni poreza ili on bude manji itd. – kaže Čizmović, koji navodi da pod crnogorskim privrednim nebom postoji protekcionizam koji je osjetio i na sopstvenoj koži, ali ga to nije iznenadilo i naučio je da „pliva“ kroz sve to.
Ljubav prema nezavisnosti i želja da sama uređuje svoj posao opredijelila je
Dijanu Krkotić da pokrene svoju firmu „Doclea travel & tours“. Ona sa 31 godinom vodi firmu, ali razumije one koji možda i nijesu bili hrabri kao ona.
– Mladi su demotivisani s pravom, jer situacija u zemlji nije baš podsticajna za preduzetnike. Ovdje se radi o individualnom pristupu i koliko je osoba spremna na rizik. Međutim, mislim da je ekonomska situacija u zemlji generalno teška i u državnom i privatnom sektoru, ali ne želim da se uklapam u masu i da budem od onih koji će kriviti sistem za sve, a pritom ne pokušati nešto da promijenim, za sebe pa i za druge. Ćuti, dobro je, imaš „siguran“ državni posao – rečenica je koja me uznemiri, jer je to upravo sredstvo manipulacije koje mlade ljude stavlja u poziciju da se plaše da nešto ne izgube, umjesto da uče da nešto grade i stvaraju i postanu odgovorni prema sebi i drugima – priča Krkotić.
Ona kao ni druge njene kolege nije zadovoljna podrškom države, koju ona tvrdi da pruža.
– Procedura dobijanja kredita je ili komplikovana, ili se dugo čeka, ili su kamatne stope visoke. Takođe, nema olakšica za početnike u biznisu, plaćamo velike poreze i takse, dakle nema finansijske podrške koja nam je najpotrebnija na početku – objašnjava Krkotić.
Dvadesetšestogodišnja
Maša Vujisić vlasnica je PZU Rezidencija zdravlja Kerber, a put samostalnog preduzetništva je u njenoj porodici tradicija koju je slijedila.
– S obzirom na to da je moj otac preduzetnik, a i moj uzor, za mene je bilo prirodno da slijedim njegove stope – objašnjava Vujisić.
Nju nikada nije privlačila pomisao da radi u državnoj upravi, a na ideju da pokrene sopstveni biznis došla je iz razgovora sa ocem dok je bila na studijama.
Iako, kako kaže, protekcionizam u Crnoj Gori postoji, to za nju predstavlja veći izazov, ali smatra da ako postoji kvalitetna ideja i istrajnost, sigurna je da se svako može izboriti za svoje mjesto.
Iz preduzeća „Mino kids“ nam dolazi mlada preduzetnica
Mirjana Šarac koja je pokrenula sopstveni biznis zato što je željela da se bavi onim što voli.
– Ideja mi se nametnula sama od sebe. Kada sam odlučila da se bavim tekstilnom proizvodnjom u Crnoj Gori, opredijelila sam se za dječju garderobu, jer je kreiranje za najmlađe za mene bio izazov, a sama izrada nije previše komplikovana. Na fakultetu i neposredno poslije studija bavila sam se teškom konfekcijom. Iskreno vjerujem da ću joj se jednog dana opet posvetiti. Sada jednostavno nije bilo uslova, jer u Crnoj Gori nijesam mogla da nađem radnu snagu za proizvodnju tako zahtjevnih odjevnih predmeta – ističe Šarac, kojoj je kredit od Investiciono-razvojnog fonda (IRF) pomogao u realizaciji zamisli.
M.SEKULOVIĆ
Lijepo je raditi za sebe
Rizik, ali i slobodaNastavio porodičnu tradiciju
)){kind=small}
