-Piše: Dragan Mraović

Naš narod voli da psuje. Nije jedini. Psuju i Ameri. Svaka druga replika u američkim filmovima je ili „fak ju“ ili „šit“. Kakvo obrazovanje, takvo im i psovanje. Mađari imaju najduže opisne i mučne psovke. Italijani psuju svašta, ali nikada majku, sestru, niti Bogorodicu, kao Hrvati, naročito onaj najveći u njihovoj istoriji: „Ćuj, majku ti božiju!“ Francuzi imaju njihovo čuveno „merde“, a i „kon“ im je čest. Naše psovke znamo. Jedino se u Crnoj Gori još poštuju majka i sestra. Sve ostalo se psuje. U Srbiji i majka i sestra. Nije lijepo, naročito ako su u pitanju majke, naša i Božja, i sestre. Ali, za nas koji psujemo, koji smo kritikovani zbog našeg poganog jezika, dobra vijest: mi smo iskreni, pouzdani i transparentni!
Istraživači na univerzitetima u Kembridžu, Mastrihtu, Hong Kongu i Stanfordu otkrili su da su oni koji psuju „iskreniji, transparentniji i pouzdaniji“ ljudi. Studija je sprovedena na 276 ispitanika i analizirana je interakcija 73.789 ljudi na Fejsbuku, na uzorku iz SAD. Njihova studija, koja je objavljena u časopisu „Socijalna psihologija i nauka o ličnosti“, zaključila je: „Postoji konstantan pozitivan odnos između loših riječi i iskrenosti, vulgarnost je povezana sa manje laži i prevara na individualnom nivou i sa većim integritetom u društvu“. Koautor Dejvid Stilvel sa Univerziteta u Kembridžu je rekao: „Glavna stvar koju smo pronašli je da filtrirate jezik kada govorite, tako da vjerovatno filtrirate i ono što govorite. Manje je vjerovatno da to ima veze sa onim što mislite, već vi imate više veze sa onim što mislite da drugi žele da čuju.“
Osoba koja ne razmišlja o umjerenosti svog jezika ima tendenciju da bude iskrenija i da kaže ono što stvarno misli, dakle ona je iskrenija i poštenija. Kada su učesnike upitali zašto su psovali, većina je odgovorila da je to njihov način izražavanja negativnih emocija i način da kažu istinu. Po njihovom iskustvu, psujući oni su iskreniji prema svojim osjećanjima. Ta studija je zaključila da su ljudi koji više psuju takođe i pametniji.
Uprkos tome što se loše riječi i psovanje smatraju neprijatnom navikom, istraživanje je otkrilo da u tome postoje i neke prednosti. Ne samo da psovke pokazuju da ste pametniji, iskreniji, transparentniji i pouzdaniji, već pružaju mnoge prednosti vašem fizičkom i mentalnom zdravlju i pozitivno utiču na to kako razgovarate s drugima. Istraživanja su pokazala da psovanje može povećati efikasnost i ubjedljivost diskusije, kao i mogućnost da se saopšti kako se osjećate u određenoj temi bez eksplicitnog objašnjenja ili pribjegavanja fizičkom obračunu. Psujući možemo ne samo da saopštavamo našu misao, već i da izrazimo nekome ljutnju, gnušanje ili bol, umjesto da pribjegavamo fizičkom nasilju. Takođe, psovanje poboljšava toleranciju na bol. Ako opsujete kada se udarite, vulgarni jezik može povećati sposobnost da se podnese bol. Istraživači su pretpostavili da psovka može pokrenuti oslobađanje prirodnih hemikalija koje imaju umirujući efekat na bol sličan onome kod lijekova kao što je morfin.
Psovke su uklesane još u zidove piramida. Englezi imaju 7.500 psovki, Mađari 5.000, a Srbi „samo“ 4.000. Car Dušan je u Dušanovom zakoniku iz 1349. u dva člana propisao oštre kazne za psovanje. Dakle, ne psujemo mi od juče, ali ko zna šta bi danas propisao naš najveći car da je imao ovu studiju? Umjesto aspirina ljekar bi mogao da nam prepiše za glavobolju po jednu psovku prije i poslije jela. Po ovoj studiji su Srbi pametni, iskreni i pouzdani. Zato svima „oca očinjeg“ od jutra do mraka. Počev od EU do NATO pakta! Radi našeg zdravlja.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)