Nasilje nad ženama i dalje je prisutno u Crnoj Gori i zahtijeva odlučniji i efikasniji odgovor organa, institucija ali i društva kao cjeline, poručio je povodom 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, ombudsman Šućko Baković. On ističe da zanemarivanje i ćutanje ne smije zamijeniti građansku i pravnu obavezu građana da prijave nasilje nad ženama i time spriječe njegovo dalje razvijanje u nepovratni proces uništavanja žrtve.
U Crnoj Gori, kako ističe, broj krivičnih, prekršajnih i građanskih predmeta nesumnjivo ukazuje na kontinuirani trend ili čak porast slučajeva nasilja u porodici, bez obzira da li se radi o realnim pokazateljima ili prividu nastalom zbog pojačanih aktivnosti da se ovaj fenomen učini vidljivijim putem većeg korišćenja mehanizama zaštite.
– Za potrebe polugodišnjeg izvještaja ombudsmana u oblasti zaštite od diskriminacije iz Uprave policije su dostavljeni podaci da je za period od 1. januara do 30. juna registrovano 120 krivičnih djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i 13 krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Žrtve izvršenih krivičnih djela nasilja u porodici su 144 lica, 100 ženskog i 44 muškog pola. Prema Izvještaju o radu sudova za prekršaje, za isti period sudovi su u radu imali 1.117 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Završeno je 720 predmeta (64,46%), na način što je izrečeno: 241 novčana kazna; 85 kazni zatvora; 101 uslovna osuda; 53 opomene; pet vaspitnih mjera; u sedam predmeta je odbačen zahtjev; u 28 je obustavljen postupak; u 182 je donijeta oslobađajuća odluka, dok je 18 predmeta riješeno na drugi način. Sudovi za prekršaje su izrekli 180 zaštitnih mjera – navodi Baković.
Ističe da kada je u pitanju odlučan odgovor nasilju u porodici, suočavamo se sa još jednim izazovom, a to je kako pravilno odmjeriti sankciju, odnosno kako odabrati mjeru koja će pogoditi počinioca, a ne žrtvu, direktno ili indirektno. Iako je to, kako kaže, teško prihvatljiva činjenica za tradicionalnu sredinu, kakva jeste i Crna Gora, mjere udaljenja iz prostora za stanovanje, zabrana prilaska i druge prilagođene konkretnom slučaju i konkretnom nasilniku, nemaju samo represivnu, niti preventivnu funkciju, već šalju jasnu društvenu poruku da se nasilje ne toleriše i da ne može proći bez sankcije.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda smatra da je i pored mjera koje država sprovodi u cilju postizanja rodne ravnopavnosti i osnaživanja žena i djevojčica, prema sociološkim istraživanjima i izvještajima međunarodnih organizacija, u ovoj oblasti potrebno još dosta toga uraditi, naročito na planu zaštite fizičkog i psihičkog integriteta žena i podrške ženama kao ranjivoj društvenoj grupi.
– Osim dosledne primjene zakonodavnih mjera i djelotvorne saradnje organa za prevenciju i zaštitu, važno je da se žrtvama nasilja u porodici i partnerskom odnosu učine dostupnim servisi podrške i službe koje se staraju o bezbjednosti i zaštiti, uključujući sigurne kuće i programe savjetovanja i rehabilitacije za žrtve, kao i programe rehabilitacije za učinioce nasilja u porodici. Sve ove mjere, aktivnosti i kampanje potrebno je sprovoditi u kontinuitetu – zaključuje Baković.M.S.