NIKŠIĆ – Sveti božji ugodnici, poput Sv.apostola i jevanđeliste Luke i Sv. Petra Cetinjskog naši su orijentiri, putokazi da se imena naša upišu i zapišu na nebesima, besjedio je protojerej Miodrag Todorović tokom svete liturgije koja je juče služena u manastiru Sv. Luke u Župi nikšićkoj. U toj drevnoj nemanjićkoj svetinji juče je obilježena hramovna slava, praznik Sv. Luke, a liturgijom je načalstvovao iguman Manastira Sv. Save u Goliji arhimandrit Danilo (Trpčevski), uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva eparhija budimljansko-nikšićke i zahumsko-hercegovačke i Mitropolije crnogorsko-primorske.
Protojerej Todorović je istakao da smo se nekad po našim svetiteljima prepoznavali, znali smo ko koju slavu slavi, kakva nam je i kolika svojta. Ti orijentiri su nam govorili kada je ko rođen, kakvo mu je ime pošto smo ga dobijali po najbližem svecu kada smo se rađali. Znali smo, rekao je on, i ko je iz kog plemena, kao što znamo da Sv. apostola i jevanđelistu Luku proslavljaju svi Župljani i cijelo Nikšino pleme.
– Znali smo da kad slavimo krsnu slavu u svojoj kući čitava porodica propovijeda i ispovijeda ono što je zapovijeđeno - da porodica bude mala crkva. I zaista kad bismo makli te orijentire iz našega roda, iz našega naroda onda bismo bili ne samo siromasi već puka sirotinja. Ne bismo imali ništa, najprije ne bismo imali imena, ni prezimena. I vladika Rade-Lovćenski Tajnovidac sa svojih dvadeset ovozemljskih ljeta kazao je „ime mi je Vjeroljub, a prezime Rodoljub...“, a ko to može da ljubi svoj rod tako ako ga ne ljubi u vječnosti, istakao je protojerej Todorović.
Sv. apostol i jevanđelista Luka, besjedio je protojerej Todorović, izobražavanjem Presvete Bogorodice svojim ikonopisom ukazao nam je kako se imena zapisuju na nebesa, a mi kada bismo sve to makli ne bismo imali ni slova kojim bismo to zapisali, a ni ljudskoga lika preko kojeg bismo se raspoznavali. Takvih primjera imali smo kroz našu istoriju, ali su iza takvih pokušaja ostale samo ruševine i velika pustinja u našim srcima, dušama i umovima.
–Primjer toga je i ovaj sveti manastir. Kad smo mislili da nam je tvrđi temelj i orijentir nešto drugo i neko drugi od Sv.apostola Luke, ovaj župski manastir je bio došao skoro do ruševine. Kuća Božja u kojoj se slavilo ime Božje i ime izabranika Božjih bila je pretvorena u kafanu. Kud će veći neprijatelj nego što smo mi ljudi sami sebi, ali nije mogla naša duša da izdrži takvu pustoš, takvu promaju pa smo onda počeli polako da se vraćamo onome što nam traže duša i srce. Počele su da vaskrsavaju svetinje i, hvala Bogu, Župa se polako opet vraća onim svojim orijentirima, onome svome iskonu, traži svoj prvolik, kao i svi mi što ga tražimo i zato je ovaj sveti manastir pokazatelj da se zapišu imena i Župe i Nikšića i vaseljene pravoslavne na nebesima, rekao je protojerej Todorović.
Tokom jučerašnje liturgije, koja je zbog obnove manastirske crkve Sv. apostola Luke služena u kapeli Sv. Amfilohija Ikonijskog koja je dio kompleksa, osveštani su i prerezani slavski kolači, obavljeno je i pričešće vjernog naroda koji se potom sabrao u manastirskoj gostoprimnici na tradicionalnoj slavskoj trpezi ljubavi koju je pripremilo sestrinstvo župskog manastira sa igumanijom Efimijom (Nikčević).B.B.

Centar duhovnog života nikšićkog kraja

Predanje kaže da je župski manastir u 13. vijeku osnovala unuka Vukana Nemanjića, a svetinju su Turci porušili da bi je krajem 19. vijeka obnovio knjaz Nikola za dušu svome stricu knjazu Danilu. Manastir je od postanja bio centar duhovnog života ne samo Župe, gdje većina žitelja proslavlja Sv. apostola i jevanđelistu Luku kao zaštitnika svojih domova, već i cijelog nikšićkog kraja.