Vađenje šljunka za potrebe gradnje autoputa predstavlja kršenje Deklaracije o zaštiti rijeke Tare koju je usvojila Skupština, ali i krivično djelo i gaženje Ustava po kojem je Crna Gora definisana kao ekološka država. To je ocjena sagovornika „Dana” nakon informacije da je Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo poljoprivede i ruralnog razvoja izdalo rješenje kojim se kineskoj firmi CRBC daje tzv. vodna saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak. U NVO sektoru koji se bavi zaštitom životne sredine smatraju da nas ovakvo neodgovorno ponašanje Vlade može koštati članstva u Unesko, pod čijom je zaštitom Tara koja je prepoznata kao dio svjetske baštine, ali i najavljuju podnošenje krivičnih prijava u cilju zaštite rijeke.
Prema riječima Milije Čabarkape iz organizacije Grin houm, čiji su predstavnici juče obišli gradilište, Skupština je 2003. godine usvojila Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare tako da su sve aktivnosti na njoj nedozvoljene.
– Takođe, vađenje šljunka se kosi i sa Moratorijumom nad eksploatacijom pijeska i šljunka koje je donijelo Ministarstvo poljoprivrede 2016. godine – kazao je Čabarkapa, dodajući da će predstavnici njihove organizacije izvršiti dodatne pritiske na donosioce odluka da se ova odluka promijeni.
Predsjednik Ekološkog pokreta „Ozon” Aleksandar Perović ističe da je skandalozno da se dopušta eksploatacija šljunka i pijeska iz korita rijeke Tare, koja je jedan od najznačajnijih prirodnih resursa i simbola Crne Gore, naročito ako se posmatra u kontekstu ekonomski i ekološki veoma kontroverznog projekta, kakav je autoput.
– Naročito je neprihvatljivo da Vlada države u čijem Ustavu piše da je ekološka, proglasi javnim interesom eksploataciju riječnog materijala iz Tare koja je zaštićena međunarodnim stepenom. Zar nije dovoljno učinjeno ustupaka u prethodnom periodu i zar nije više vrijeme da se konačno u susret otvaranju poglavlja 27 počne razmišljati o ekološkim standardima prilikom realizacije velikih infrastrukturnih projekata. Ili je došlo do momenta kada se otvoreno poziva na koruptivno kriminalne akcije, koje ulaze u domen eko-kriminala. Imajući u vidu značaj rijeke Tare za nacionalno brendiranje Crne Gore kao ekološke države, svaka devastacija njenog korita vezana je za Krivični zakonik Crne Gore i mi ćemo i te kako u narednom periodu koristiti sve zaštitne mehanizme kako bi se javni interes stavio iznad privatnog i iznad bahatosti državnih funkcionera koji to omoguće – kazao je Perović.
Za Milorada Mitrovića iz NVO „Breznica” uništavanje Tare je samo nastavak rata protiv rijeka, koji je započeo uništavanjem Morače i Lima. On ističe da smo „za dlaku izbjegli skidanje Kotora i morskog dijela Bokokotorskog zaliva na Unesko liste zbog pretjerane planske i neplanske gradnje”.
– To, ipak, ne znači da se donosioci odluka u Crnoj Gori mogu ponašati kao da ih to ne interesuje. Može lako da se desi da dva prirodna i kulturna dobra koja imamo budu brisana sa lista Unesko što bi imalo nesagledive posledice po Crnu Goru koja je (samo)proglasila ekološku državu i uz to pretenduje da bude članica EU. Crna Gora ima dva zaštićena područja pod Unesko zaštitom, a koja objektivno država uopšte ne štiti – kaže Mitrović.M.S.

Buriću sve u redu, očekuje pozitivan efekat

Ekspert konsultant na projektu autoputa Mihailo Burić, komentarišući odluku Vlade da kineskoj kompaniji CRBC dozvoli da na obali Tare uzima pijesak i odlaže šut, kaže da ta rijeka ima bujične tokove, te da oni teku nekontrolisano.
– Prema Zakonu o vodama dozvoljeno je uređenje tokova koji su bujični i koji teku nekontrolisano. Uređenje vodotoka je pozitivna stvar, a ne negativna. Uvijek kad treba da se vodotok reguliše da ne stvara probleme izlivanja, uništavanjem okolnog zemljišta, onda se smatra da je regulacija pozitivan efekat – kazao je Burić.