ŽABLjAK – O Durmitoru postoji bezbroj priča, legendi, istraživanja…Ovjekovječen je i u pjesmama, mitovima i legendama. Mnogo toga se zna o Savinom i Bobotovom kuku, Prutašu, Gorskim očima, o Momčilu i krilatom Jabučilu, grčkom groblju…Ali da li se dovoljno zna o durmitorskim katunima, o životu u njima, tradiciji i na kraju o katunima kao turističkom potencijalu ovog područja.
Na ovu temu za „Dan” govori mr Darko K. Stijepović, rukovodilac žabljačkog Agrobiznis centra.
– Katuni su naša tanka veza sa prošlim vremenima, tihi svjedok drugog, jednostavnijeg života. Vjekovima, u rano proljeće, porodice sa stokom su izdizale u planinu, u potrazi za boljom ispašom, kako bi se stoka tamo napasala, a livade u selima kosile. Na planini su ostajali do kasne jeseni, ili prvog snijega. Birala su se mjesta zaklonjena od vjetrova, u dolinama gdje ima vode i šume. Tu su pravili kolibe i tako su nastajala čitava mala naselja, odnosno katuni. Ovaj, pomalo nomadski način života, nije smetao da se na katunima razvije bogat društveni život. Planine su odjekivale od pjesme čobana, a kad se stoka namiri, i svi dnevni poslovi završe, počinjalo je druženje, koje je znalo da potraje do kasno u noć – priča Stijepović i navodi da je danas od toga veoma malo ostalo i još uvijek se čuva od zaborava. Sa razvojem seoskog turizma, navodi on, otvara se mogućnost korišćenja katuna u turisitčke svrhe.
– Život na našim katunima je uveliko zamro. Od onoga što je nekada bilo, danas je malo toga ostalo. U žabljačkoj opštini postoji deset katuna. To su Štuoc, Ališnica, Dobri do, Pošćenski katun, Rađevina, Dugi do, Gomile, Okruglica, Aluga i Sinjavina-Korman. Ipak, većina ih je pusto, samo rijetki domaćini još čuvaju tradiciju. Međutim, sa ekspanzijom seoskog turizma, otvara se mogućnost za korišćenje njihovog potencijala u turističke svrhe. Katuni postaju jako interesantni, najviše inostranim turistima. Sve je više ljudi koji žele da, kroz aktivan odmor, upoznaju istoriju, tradiciju i autentičan način života ovog kraja, tako da katuni već polako prerastaju u svojevrsnu turističku ponudu. Mnoge pješačke i biciklističke staze na Durmitoru vode do katuna, pa turisti, posebno oni koji uživaju u pješačenju i biciklizmu, sami nađu put do njih. Domaća zdrava hrana, pripremljena na tradicionalan način, netaknuta priroda, aktivan odmor, arhitektura u saglasju sa prirodnim ambijentom, sve više će buditi interesovanje, kako stranih, tako i domaćih turista – smatra Stijepović.
A kako bi katuni postali kvalitetna turistička ponuda ovog kraja, Stijepović kaže da je uz neophodnu dobru i kvalitetnu promociji i edukaciju ljudi, neophodno ukupnu ponudu podići na viši nivo.
– Treba edukovati ljude na katunima da bi znali što efikasnije da plasiraju svoj turistički proizvod. Potrebno je vršiti promociju katuna preko turističkih i drugih organizacija, na sajmovima turizma, izraditi brošure i flajere sa mapom katuna koji pružaju turističke usluge. Sve to bi doprinijelo njihovoj većoj vidljivosti. Markiranje biciklističkih i pješačkih staza, organizovanje katunskih ruta, samo su neke od aktivnosti kojima će katuni postati dostupniji javnosti. Uzevši sve u obzir, možemo se nadati da će naši katuni vrlo brzo vrvjeti od ljudi, da ćemo oživjeti neke davno zapretane uspomene, a da će stranci biti svjedoci žive istorije durmitorskog kraja –ocjenjuje Stijepović.
V.Š.


Solarni paneli za deset domaćinstava

Stijepović ističe da su već napravljeni prvi konkretni koraci kako bi durmitorski katun bio u funkciji ukupne turističke ponude ovog kraja.
– Opština Žabljak, u saradnji sa domaćinstvima na katunima, Privrednom komorom i UNDP-jem, krenula je u realizaciju projekta „Valorizacija potencijala za razvoj ruralnog turizma”, koji podrazumijeva nabavku i ugradnju solarnih panela za 10 domaćinstava koja borave na katunima. To će biti dodatni impuls razvoju poljoprivrede, jer će tu, u okviru svog domaćinstva, moći direktno da prodaju svoje poljoprivredne proizvode. Shodno tome, očekivanja su da će projekat doprinijeti razvoju turizma, kao i očuvanju životne sredine – navodi Stijepović.