Svakog dana se po jedan novi saobraćajni znak postavi na ulazu u selo Opasanica koje je jedno od većih u Ljevorečkom kraju, ali se svaki novi znak malo poštuje u odnosu na prethodni, odnosno ne poštuje se uopšte. Već dvije godine na ulazu u selo stoji znak zabrane saobraćaja u oba smjera kao i znak koji obilježava obavezan smjer od Opasanice pravo, da ne skreću desno ka selu ali oni kao da su neprimjetni. Saobraćaj se odvija u oba smjera ne samo malim kolima već i teškim kamionima. Ipak, problem im stvara loš put koji prijeti i da će da se uruši i selo odsiječe od svijeta ukoliko se uskoro ne potegne njegova sanacija. Na urušavanje puta upozoravaju najprije mještani koji pozivaju novoizabranog gradonačelnika Ivana Vukovića da ih posjeti jer će na licu mjesta vidjeti o koliko ozbiljnoj situaciji se radi. Mještanin Darko Gogić napominje da je najkritičnija dionica ispod seoskog groblja koje su morali da potkopaju da bi tom dionicom prolazila i mala kola, a da im sada prijeti i urušavanje groblja, što bi bila prava katastrofa i ѕa selo i za grad pa i državu.
– Pozivamo gradonačelnika Vukovića da nas obiđe i posjeti jer od Drugog svjetskog rata nijedan gradonačelnik nije došao u naše selo. Tu je blizu 100 domaćinstava, a deset porodica tu i prezimi svake godine, pritom imamo i farmu krava i ne bi valjalo da ostanemo bez puta, a sve su prilike da hoćemo. Iz našeg sela se izvozi najviše koncesija još od prije Drugog svjetskog rata. Ovo je kraj od kojeg se najviše dobilo, a najmanje mu se vratilo. Puta nema na toj kritičnoj dionici ni metra. Bili smo prinuđenida potkopamo seosko groblje kako ne bi došlo do neželjenih posledica, a sad strahujemo da ako u ovom stanju dočekamo još jednu zimu da će biti još katastrofalnije – navodi Gogić.
Kako ističe, uprkos znacima zabrane saobraćanja na tom potezu, saobraća se non stop, ne samo malim kolima već i teškim kamionima koncesionara koji iz tog kraja najviše drvne građe izvezu.
– Samo u toku ove godine označeno je da će se sa našeg područja izvesti 21.000 kubika drvne mase i to društvenih šuma, a gdje su tu i privatne šume. To je nešto blizu 200.000 eura prihoda koje država ima iz našeg kraja u toku samo jedne godine. Plus, što će ove ili naredne godine posjeći drva koja je prije par godina požar zahvatio ispod Komova, negdje oko 25.000 drvne mase. To je ogroman novac i mi ne tražimo ništa što nam ne pripada. Samo da nam se sredstva od eksploatacije i od koncesija dijelom vrate, jer zakonom je država dužna da 70 odsto od novca zarađenog od koncesija uloži u kraj odakle se koncesije uzimaju, a ona to ne radi. Mi ni eura nemamo od toga, a kamo li 70 odsto– kazao je Gogić.
On je podsjetio da su prije dvije godine na prijemu kod tadašnjeg gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića dobili obećanje da će nam biti sanirani potporni zidovi na toj kritičnoj dionici ispod groblja, ali da ni od toga nije bilo ništa.
– Tražili su nam projektnu dokumentaciju baš za taj dio i čekali smo je skoro godinu dana. Bila je završena u maju prošle godine i mislili smo odmah će se krenuti sa radovima. Međutim, do dana današnjeg ništa. Sve više se put obrušava pa se bojimo da ćemo zimus ostati bez puta, što znači da će selo biti prekinuto, odsječeno od svijeta. Niti će čistač moći da uđe da očisti put, niti mi do svojih kuća doći, a pritom vreba opasnost i da neko nastrada. Niko za shodno nije našao da nas obiđe evo koliko apelujemo, jedino iz Sekretarijata za komunalne poslove i saobraćaj ali ni oni ništa ne mogu bez saglasnosti gradonačelnika. Izgleda da ćemo biti prinuđeni da radimo kao nekad naši preci što su radili- da nabavljamo konje da bi mogli da uđemo u selo jer još pola metra puta da se odaspe nijedno auto neće moći da prođe. Redovno probijaju kartere na automobilima, pucaju gume, svašta nas nešto snalazi a niko ništa ne preduzima. Zato ih pozivamo da nas posjete dok ne bude kasno– iskren je Gogić.S.R.

Tara kao kontejner

Nekoliko puta su, napominje Darko Gogić imali sastanke kako bi se sa nadležnim organima dogovorili oko odvoza smeća s obzirom da u cijelom selu nemaju baš nijedan kontejner. Kako navodi, svo smeće završi na kraju u Taru koja važi za Suzu Evrope.
– To je sramota. Obećano nam je bilo da će nam postaviti kontejnere ali na ovakvom putu neće niko da dođe i da prođe kroz selo. Plus traže i da plaćamo za to, a mještani to neće jer nijedno selo u Ljevorečkom kraju to ne radi, pa zašto bi mi. Ne znam šta nam je činiti ali nešto će se morati jer kad rijeka nadođe smeće pluta ni da je sastavni dio nje– kaže Gogić.