Položaj srpskog naroda u Crnoj Gori iz godine u godinu mijenja se nagore, kazao je u intervjuu za „Dan” predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta (SNS) Momčilo Vuksanović.
– To je uzrokovano državnim projektom asimilacije srpskog naroda u nacionalne Crnogorce, kako bi se postigla natpolovična većina, a čime bi se, po mišljenju režima, zaokružila nezavisnost Crne Gore, bez obzira što se to jedino može postići falsifikovanjem istorijskih činjenica o postojanosti srpskog naroda na prostoru Crne Gore – rekao je Vuksanović.
On je dodao da je takav agresivan odnos vlasti uslovio da sve nacionalne zajednice u Crnoj Gori osim srpske prihvate manjinski status, bez obzira na to što zvanični pokazatelji sa dva poslednja popisa pokazuju da nema većinskog naroda u Crnoj Gori.
●Nedavno ste bili na sastanku sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Kakvi su Vaši utisci?
– Delegacija srpskih nacionalnih organizacija i političkih stranaka primljena je u Beogradu na najvišem nivou. Sastanku su prisustvovali predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić, generalni sekretar predsjednika Republike Srbije Nikola Selaković i šef kabineta predsjednika Republike Ivica Kojić. To pokazuje ozbiljnost odnosa najviših institucija Republike Srbije prema problemu srpskog naroda u Crnoj Gori. Najviše razgovora sa nacionalnim organizacijama bilo je na temu otvorenog pisma Srpskog nacionalnog savjeta predsjedniku Vučiću, gdje su nabrojani najočigledniji problemi srpskog naroda, odnosno mogućnosti za njihovo rješavanje. U razgovoru je nagoviješteno da se od Republike Srbije ne traže sredstva za funkcionisanje nacionalne organizacije, jer srpski narod u Crnoj Gori budžet Crne Gore puni sa možda i više od 30 odsto i postoji sasvim dovoljno sredstava ukoliko bi ih Vlada i Skupština Crne Gore raspodjeljivali na pravedan i korektna način, što trenutno nije slučaj.
Naglašeno je da je, usled neprimjenjivanja donosenih zakona i spore administracije, namjerno došli do blokade fondacija i raspisivanja konkursa za očuvanje nacionalnog, kulturnoj, jezičkog i vjerskog identiteta, čime su srpske organizacije, a posebno srpski mediji, dovedene gotovo do gašenja. Takođe je naglašeno da srpske nacionalne organizacije ne žele podizanje bilo kakvih tenzija između Crne Gore i Srbije, koje su države istog naroda, već se od institucija Republike Srbije zahtijeva da povedu više računa o svojim sunarodnicima u Crnoj Gori i da zaštite njihov status kroz pozitivno zakonodavstvo i Ustav Crne Gore. Lično sam upoznao predsjednika Aleksandra Vučića i delegaciju Republike Srbije da je u ovoj godini osnovna aktivnost Srpskog nacionalnog savjeta stvaranje uslova za održavanje državnog referenduma o poništenju odluke Vlade Crne Gore o priznanju takozvane države Kosovo i obilježavanje stogodišnjice Velike podgoričke skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori, istorijskog događaja koji je u tom vremenu dominantni srpski narod u Crnoj Gori doživljavao kao ostvarenje vjekovnog sna, stvaranja zajedničke države slovenskih naroda, što su u tom vremenu podržavale sve najznačajnije države Evrope i svijeta.
●Je li poslednjih godina bilo konkretnog napretka po pitanju unapređivanja statusa Srba u Crnoj Gori?
– Položaj srpskog naroda se iz godine u godinu mijenja nagore. To je uzrokovano državnim projektom asimilacije srpskog naroda u nacionalne Crnogorce, kako bi se postigla natpolovična većina, a čime bi se, po mišljenju aktuelnog režima, zaokružila nezavisnost Crne Gore, bez obzira što se to može postići jedino falsifikovanjem istorijskih činjenica o postojanosti srpskog naroda na prostoru Crne Gore. Takav agresivan odnos aktuelne vlasti uslovio je da sve nacionalne zajednice u Crnoj Gori osim srpske prihvate manjinski status, bez obzira na to što zvanični pokazatelji sa dva poslednja popisa pokazuju da nema većinskog naroda u Crnoj Gori. To je i razlog agresivnog ponašanja državnih institucija Crne Gore, odnosno koalicije na vlasti prema srpskom narodu, koja je snažno podržana od predstavnika manjinskih zajednica, koje su za to nagrađene značajnim funkcijama u državnoj administraciji, kako u Skupštini, tako i u Vladi i drugim važnim institucijama Crne Gore.
To je i razlog što su relativno većinskom srpskom narodu u Crnoj Gori u ovom trenutku nadređeni svi manjinski narodi, bez obzira da li u ukupnom broju stanovništva učestvuju sa jedan, tri, pet ili sedam posto, i kojima je omogućeno da u svakom pogledu imaju veći i društveni i politički uticaj.
●DPS je najavio inicijativu za izmjenu zakona o manjinskim pravima, koja bi mogla da vodi ukidanju Srpskog nacionalnog savjeta. Kako to komentarišete?
– Principijelno suprotstavljanje Srpskog nacionalnog savjeta ovakvom odnosu koalicione vlasti prema srpskom narodu proizvelo je najavljenu inicijativu DPS-a da izmijeni zakon o manjinskim pravima kako bi, eventualno, došlo do ukidanja naše organizacije. Možda je i to moguće, ali bi to vjerovatno bio presedan da se u nevjerovatno kratkom roku i treći put mijenja zakon o manjinskim pravima i slobodama, i to uvijek na štetu srpskog naroda i u stavkama koje se tiču mogućnosti obezbjeđivanja sredstava za očuvanje identiteta. Valja napomenuti da se ovaj zakon u Skupštini Crne Gore u prvom pokušaju mijenja dvotrećinskom većinom, pa je zadivljujuća upornost vladajuće koalicije, odnosno DPS-a, da po svaku cijenu onemogući srpskom narodu u Crnoj Gori očuvanje njegovih posebnosti.
●Kako vidite položaj Srpske pravoslavne crkve, imajući u vidu da je sve češće na meti državnih vlasti?
– Od kada postoje istraživanja javnog mnjenja na ovom prostoru, Srpska pravoslavna crkva je najpopularnija institucija u Crnoj Gori baš zato što je stožer, odnosno čuvar prave Crne Gore i duhovnog jedinstva pravoslavnog naroda. Kao takva, ona je nepremostiva brana svim institucijama, političkim partijama i pojedincima koji radi partijskih i ličnih interesa žele, takođe promjenom zakonodavstva, da po svaku cijenu ugroze autoritet Srpske pravoslavne crkve i njen uticaj na rješavanje državotvornih pitanja Crne Gore i pravoslavnog naroda u njoj. Iz najavljenog djelovanja vlasti može se naslutiti da kroz izmjene zakona slijede napadi na Mitropoliju crnogorsko-primorsku i eparhije Srpske pravoslavne crkve. Međutim, ubijeđen sam da će to biti uzaludan pokušaj, jer je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori i u mnogo težim vremenima sačuvala svoju ugled i autoritet.
M.V.
Da nas bude više na popisu
●Popis stanovništva nas očekuje za dvije godine. Kakva su Vaša očekivanja?
– U naredne dvije godine do popisa stanovništva, odnosno i do održavanja parlamentarnih izbora, očekujem ostvarivanje jedinstvenog nastupa srpskog naroda u cilju zaštite svog nacionalnog, odnosno identitetskog statusa. U tom smislu očekujem podršku svih političkih, parlamentarnih i vanparlamentarnih partija za koje dominantno glasa srpski narod, kao i najvećeg broja nacionalnih i nevladinih organizacija,koje se kroz razne vidove aktivnosti zalažu za ravnopravnost srpskog naroda sa drugim nacionalnim zajednicama. To je prijeko potrebno kako ne bi došlo do smanjenja procenta srpskog naroda u ukupnom broju stanovništva, što je bio slučaj na proteklom popisu, kada je za samo osam godina nestalo više od deset posto Srba, ili više od 20 hiljada građana Crne Gore koji su se izjašnjavali da su srpske nacionalnosti.
Ukoliko se ovo jedinstvo postigne, onda sam siguran da će popis stanovništva pokazati da Srba u Crnoj Gori ima procentualno više nego što je to bio slučaj 2011. godine.