Podgorica, za razliku od brojnih velikih gradova ima malo simboličnih uličnih skulptura koje bi prostoru dale novu dimenziju, poslale poruku o našem mentalitetu, osjećajnosti, karakteru, pogledima na svijet, lokalnim anegdotama, simboličnim događajima, afirmaciji ljepote svijeta... Umjetnost su i murali, grafiti, način rezanja zelenih žbunova, sadnje leja cvijeća, ulični mobilijar može da bude drugačiji kada ga osmisli neko ko zna da svijet ima više dimenzija, a ne samo političku.
Kada Podgorica s vremena na vrijeme dobije novi spomenik povede se ozbiljna, uglavnom politička polemika „za” i „protiv”. O univerzalnoj poruci niko ne govori. Zato bi možda gradu relakasaciju donijele ulične skulpture lišene politike i propagande. Prepoznatljive skulpture sa snažnom porukom, koje krase trgove širom svijeta, imaju izgled koji odaje utisak nečeg tako stvarnog, vječiti trenutak života. Na to bi se Glavni grad trebalo ugledati i početi da primjenjuje ono što je u svijetu odavno postalo nešto što grad čini suštinski oživljenim. Kako se spotiče autoritet govori skulptura Toma Frantzena u Briselu, nakon ubistva Džona Lenona švedski umjetnik Karl Fredrik Reitersverd osmislio je čuvenu skulpturu mira, cijev magnuma 357 zavezanu u čvor čije se kopije nalaze širom svijeta, Budimpešta ima cipele ubijenih Jevreja, Bratislava čovjeka na poslu koji izlazi iz šahte... Nema grada gdje nema sulpture čovjeka koji odmara na klupi, čita, razmišlja...
Među rijetkim simboličnim skulpturama u Podgorici je „Ptica mira”, između Palade i Limenke. To je djelo crnogorske umjetnice Lade Perović. Ptica i klupa pored nje su napravljeni od odbačenog oružnja 2005. godine, a sada su potpuno prekrivene rđom da bi valjalo da se obnovi. Umjetnica je o skulpturi govorila da se radi o uzdizanju nečeg lijepog i moćnog iz nečeg što nikad nije bilo simbol nečeg dobrog. Ni rđa nije dobra... Takve su i skulpture „Ples” i „Ikar” Branka Kovačevića u Ulici Mitra Bakića, iz 1997.godine
– Inicijativu za postavljanje skulptura treba da pokrene grad i institucije koje su za to nadležne jer samo postavljanje u javnom prostoru zahtijeva ozbiljne dozvole. S obzirom na to da ima na stotine loše postavljenih skulptura, potrebno je povesti računa u smislu kvaliteta kao i toga šta se postavlja. Možda se to i olako shvata, pa ima gradova od kojih su neke skulpture napravile cirkus od grada. Treba naći mjeru i imati smisla. Nešto što je bilo značajno za prošlo vrijeme i ako tada nije postavljeno, ne treba misliti sada o tome, već o nečemu što je u skladu sa vremenom. Takođe, mislim da je to preskup sport za pojedinca ili neku malu grupu- rekao je Adin Rastoder, vajar.
Građani nepodijeljeno podržavaju takve vidove izražavanja.
– Voljela bih da se ugledamo na velike gradove i da ima što više skulptura, što više umjetničkih djela postavljenih u gradu. Mogu reći da sam emotivno vezana za centar pa bih voljela da bude postavljena u centru kako bi bila primijećena, da se tamo što više ulaže, s obzirom da smo se u poslednje vrijeme preorjentisani na neke djelove koje su van centra. Šta god to bilo, ideja je dobra i bilo bi neobično za grad, pa može biti i nešto što bi privuklo i dječiju pažnju- rekla je Snežana Čogorić
Saglasna je i Milica Klikovac koja smatra da bi postavljanje skulptura podarilo gradu prepoznatljivost, i učnilo ga znatno bogatijim u tom pogledu.
–Pristalica sam toga, jer mislim da bi grad dobio neko novo ozračenje kada bi se ta ideja realizovala. To može biti razlog više zašto bi neki ljudi željeli da upoznaju naš grad. Mislim da je bitno pronaći pravi prostor postavljanja skulpture, na primjer da to bude neko mjesto gdje se pisala istorija ovog grada, po uzoru na druge gradove širom svijeta. Nema sumnje u to da bi se trebali zalagati za ovakve stvari- ističe Klikovac
Da bi trebalo osmisliti nešto interesantno a da je u skladu sa vremenom u kojem živimo, i tako gradu dati novi sadržaj, saglasna je Elma Murić
– Svakako da je gradu to potrebno kao i da se nalaze u blizini škola kako bi mlade ljude podsticali na kreativnost. Tako nešto je važno i bilo bi lijepo ukrasiti grad na takav način. Imali smo transformerse, to je bilo zanimljivo, i sad je bitno osmisliti nešto novo što će označiti grad. Neophodno je u svakom slučaju jer grad postaje sve dosadniji, teme su totalno iste, a djeca se sve više okreću samo društvenim mrežama- rekla je Murić. D.R.