Godinu prije nego što će pobijediti na tenderu za izgradnju i eksploataciju malih hidroelektrana (mHE) u Beranama, firma koja je bila jedan od osnivača „Hidroenergije Montenegro“ imala je idejna rješenja za gradnju malih elektrana na beranskim rijekama, otkriva Istraživački centar MANS-a.
Beranska firma „Hidroenergija Montenegro“, koja trenutno ima šest sagrađenih mHE na području te opštine, osnovana je u junu 2007. godine, svega nekoliko mjeseci prije nego što je Vlada pokrenula prvi tender za dodjelu koncesija za gradnju mHE, koji je objavljen u novembru te godine. Firmu su, kako su kazali iz MANS-a, osnovali podgorička kompanija „Hemera kapital“, u vlasništvu kontroverznog biznismena Olega Obradovića, i firma „Fortis“ iz Berana, koju je zastupao Ljubomir Obradović. Osnivački ulog „Hemere kapital“ bio je 25 hiljada eura ili 70 odsto, dok je „Fortis“ obezbijedio projekte i druge studije, čija je vrijednost bila 7,5 hiljada eura ili 30 odsto udjela.
Studije i idejna rješenja odnosili su se na izgradnju nekoliko mHE u Beranama (mHE Bistrica, Konjsko, Krdžulje), a dokumentacija u posjedu Istraživačkog centra MANS-a otkriva da je o njihovoj izradi postojao sporazum „Fortisa“ i ljubljanske „Hidroenergije“, te da je još u novembru 2006. slovenačka firma ispostavila račun za nadoknadu tih usluga.
Upravo je, kako su istakli, 2006. bila ključna godina koja je otvorila put za buduće poslove sa mHE, jer je u njoj Vlada donijela nekoliko dokumenata koji su bili osnov za objavu prvog tendera u narednoj godini.
Prvo je u martu 2006. godine Vlada utvrdila strategiju razvoja mHE, kojom je projektovala niz olakšica za buduće investitore, poput obaveznog otkupa električne energije, garantovanih podsticajnih cijena u minimalnom roku od 10 godina (pod uslovom da ne narušava tržišne principe) ili poreskih i kreditnih olakšica.
– Strategija nijednom riječju ne pominje lokacije gdje bi se gradile buduće mHE u zemlji, ali je očigledno domaćim investitorima bila jasan signal na kakve sve benefite mogu računati iz posla sa hidroelektranama – naveli su iz MANS-a.
Zatim je u novembru 2006. Vlada, čiji je premijer tada bio Milo Đukanović, donijela uredbu o dodjeli koncesija za korišćenje rijeka za proizvodnju električne energije iz mHE i njom definisala kompletan tenderski postupak za njihovu dodjelu. Godinu kasnije objavila je prvi tender za dodjelu koncesija, a na njemu je u Beranama ponudila dvije rijeke i to Bistricu i Šekularsku. Za ta dva sliva pobijedila je „Hidroenergija Montenegro“, koja je dobila pravo da sagradi čak 13 mHE, kazali su iz MANS-a.
– Da je „Hidroenergija Montenegro“ ozbiljno računala da će dobiti koncesije za gradnju mHE na dvije beranske rijeke, svjedoči i odluka Skupštine opštine Berane krajem oktobra 2007. godine, tj. mjesec prije objave tendera, a kojom je odlučila da uđe u vlasništvo te kompanije u procentu od 3,33 odsto. Međutim, do realizacije odluke nikada nije došlo – saopštili su iz MANS-a.
Prema poslednjim zvaničnim podacima, sadašnji većinski vlasnik „Hidroenergije Montenegro“, koja godišnje prihoduje milione eura od prodaje struje, sa 60 odsto udjela je biznismen Ranko Radović, dok „Hemera kapital“ ima ostatak od 40 odsto vlasništva. Vlasnik Hemere Oleg Obradović bio je direktor Crnogorskog telekoma i predsjednik odbora direktora Prve banke, a protiv njega i Miodraga Ivanovića nedavno je podignuta optužnica zbog afere „Telekom“. Sumnja se da su sebi i drugima pribavili 2,3 miliona koristi prilikom privatizacije Telekoma 2005. godine.
D.M.


Mogli da predlažu lokacije za mHE

Kada je u maju 2006. godine donijela strategiju razvoja mHE, Vlada je tim dokumentom navela da treba omogućiti jednostavniji način dodjele koncesije.
– Treba omogućiti slobodnu inicijativu investitora na način da može pokrenuti zahtjev za dodjelu koncesije za mHE na proizvoljnoj lokaciji, kao i pokrenuti istražne i ostale radove za realizaciju projekta mHE – navedeno je u dokumentu.
Strategija otkriva i da lokacije na kojima će se graditi nove mHE nijesu bile precizno definisane, na velikom broju vodotoka nijesu postojala višegodišnja hidrološka mjerenja, a nijesu istražena ni ekološka svojstva lokacija, zbog čega nije bilo moguće definisati realna tehnička rješenja, kazali su iz MANS-a.