-Piše: Dragan Mraović

Porukom Svetog arhijerejskog sabora o Kosovu i Metohiji Srpska pravoslavna crkva je konačno opravdala povjerenje srpskog naroda: „Apelujemo na naše državnike da ne smiju nikada da daju svoju saglasnost na otuđenje Kosova i Metohije, jer ono što se silom uzme, to se i vrati, ono pak što se pokloni nekome, to je za svagda izgubljeno, a to Srbi i Srbija ne smiju dozvoliti“.
Gospodarčić je krenuo u sunovrat kao i Milošević kada se razišao sa SPC. Vučić postavlja pitanja bez osnove i sam daje besmislene odgovore optžujući sve osim sebe. On ne sluša glas naroda. Umjesto da posluša glas Crkve, on čak i vrijeđa: „...Mislim da nijedna vlada i predsjednik... nisu pomogli toliko SPC.“ Umislio je da je kupio SPC, da se vjera prodaje za večeru, pa se sada iščuđava kako to da ga patrijarh ne sluša. Tako je to kada neko nije državnik, već narcisoidni politikant i spletkaroš.
On sada jasno otkriva da je imao namjeru da ustupi dio Kosmeta ili da prizna secesiju čitave svete srpske zemlje: „Mi smo dovedeni u veoma tešku situaciju, jer nemamo sada da razgovaramo ni o čemu, ako bismo se držali onoga što je SPC donijela“. Znači da je odricanje od Kosmeta bilo jedino o čemu je on imao da razgovara u Briselu, jer to je jedino što mu Bog i Ustav zabranjuju! Naravno da ima da se razgovara o mnogo čemu, ali nema razgovora o otuđenju srpske teritorije, što je Vučić podrazumijevao kada je govorio o „teškim rješenjima“ i „kompromisima“. On miješa babe i žabe poturajući kukavičje jaje predaje Kosmeta za natalitet u Srbiji, jer mladi ne odlaze iz Srbije ni više ni manje nego što odlaze mladi iz Italije, a razlog nije Kosmet, već ovakva vlast koja ponižava srpski narod već dvadeset godina, nameće djeci bolonjsku homokretensku školu, dualno obrazovanje za šlosere i homoseksualnu ideologiju. S druge strane, ne omogućava ni najboljima da se zaposle, jer je zapošljavanje partijsko. Nameće Srbiji neoliberalno robovlasništvo sa nesigurnim part- tajm zaposlenjem, pa mladi ne mogu da planiraju budućnost, da dignu kredit i kupe stan. Poklanjaju narodne pare stranim investitorima umjesto da ulažu u sopstvenu privredu za naše mlade. Zato imamo,,Ikeu‘‘ koja pravi bofl čamov namještaj, a gušimo,,Simpo‘‘ Vranje. Vučić nema industrijski razvojni duh, a poljoprivredu kao moćnu mogućnost Srbije uništava, dovodi Indijce da nam prave traktore koje smo mi pravili pola vijeka, i Njemce da kolju naše svinje i da nas oni uče kako se prave ćevapi. Gospodarčić ne gradi socijalnu državu pravde koja čuva dostojanstvo građana, već hrli u finansijsko robovlasničku neoliberalnu EU u kojoj građanin nije više čovjek, već dehumanizovani „resurs“.
Kaže: „Svi govore o svetoj zemlji, samo niko neće na tu svetu zemlju da ide da živi“. Neće, jer on ne štiti ustavno pravni poredak Srbije i građani nijesu zaštićeni, već u Briselu krši Ustav Srbije i ustupa vlast kosovskim teroristima. Ulazak Vučićevih Srba u tzv. „kosovsku vladu“ i predaja sudstva u ruke Albanaca na teritoriji Kosmeta činovi su veleizdaje i ne mogu da navedu Srbe na povratak. Umjesto da kaže Briselu „Zahtijevam ispunjenje odredbi Rezolucije 1244 SB UN: i povratak 300.000 prognanih Srba i Vojske Srbije na granice Kosmeta‘‘, on malo pomalo predaje Kosmet secesionistima i agresorima. A poslije ponižavanja Srbije ubistvom Olivera Ivanovića i hapšenjem Marka Đurića on i dalje nastavlja udvoričku politiku prema EU, iako je obećao da će da nađe Oliverove ubice. Zato Milovan Vitezović kaže: „Lako je održati govor, teško je održati riječ!“ Zato nije tačno da niko neće da živi na Kosmetu, već ne može.
Ovo je početak kraja Gospodarčićeve politike izdaje Srbije.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)