- Piše: Dragan Hajduković

Protivnik sam svake vrste diskriminacije. Svako ljudsko biće treba cijeniti po umu i srcu, a ne po polu, rasi, nacionlnosti, vjeri...
Ima li diskriminacije u Crnoj Gori? Nažalost, ima. Od svih vrsta diskriminacije u Crnoj Gori je najrasprostranjenija diskriminacija na osnovu političke pripadnosti. Iz ličnog iskustva znam koliko sam štete imao i koliko je čovjek diskriminisan ako nije član vladajuće partije i njenih satelita. Kad smo već kod satelita, da usput odam priznanje DPS-u za vrhunsko vladanje satelitskom tehnologijom.
Naravno, ne pišem ove redove zbog mene, pa ću kao primjer diskriminacije uzeti slučaj Milana Kneževića, prvog poslanika i lidera jedne parlamentarne partije koji je u zatvoru, osuđen na četiri mjeseca zbog guranja policajca. Javno postavljam pitanje da li bi Knežević proveo u zatvoru jedan jedini dan da je slučajno visoki funkcioner DPS-a i da je na isti način gurao policajca koji ga je zaustavio zbog prebrze vožnje?! Siguran sam da svi građani znaju da ne bi bio u zatvoru, a nažalost to znaju i sudije koje su osudile Kneževića. Ako pripadnici različitih partija za isto djelo bivaju potpuno različito osuđeni onda je to politička diskriminacija, a dodao bih i selektivna „pravda“. Nesreća Crne Gore je u tome što je sudska vlast koja bi morala da bude nezavisna postala poslušno oružje u rukama izvršno-tajkunske vlasti. Ako nekome nije jasno da Knežević ne bi bio kažnjen da je funkcioner DPS-a, navešću jedan još svjež primjer različitih kriterijuma prema pripadnicima vlasti i opozicije. Ako je Knežević za blago guranje policajca dobio četiri mjeseca zatvora, policajci koji su divljački isprebijali Mija Martinovića i demolirali njegov auto morali bi ići bar na desetogodišnju robiju, umjesto što strpljivo čekaju na unapređenje.
Knežević se bavi književnošću i objavio je četiri ili pet knjiga. Da je nekim čudom član DPS-a, Knežević bi za te iste knjige bio kandidat, a možda i dobitnik Trinaestojulske nagrade ili bi bar imao status zaslužnog umjetnika sa svim privilegijama koje to nosi. Ako se ista vrijednost tako različito ocjenjuje to je isto politička, a rekao bih i životna diskriminacija.
Htio sam mnogo ranije da izrazim javno neslaganje sa sudstvom u službi vlasti i sa diskriminacijom i proganjanjem opozicije, kako Kneževića tako i ostalih lidera Demokratskog fronta. Pišem sa zakašnjenjem jer sam čekao da prođu predsjednički izbori; nijesam htio da rizukujem da se moj principijelan i iskren stav pogrešno protumači kao politički potez.
Da ne bude zabune, nijesam ni član ni simpatizer Demokratskog fronta, niti bilo koje druge partije. Pišem kao čovjek, intelektualac i humanista koji želi bolju Crnu Gori i svijet, a to se nažalost ne može postići ćutanjem kao što rade skoro svi (kvazi)intelektualci u Crnoj Gori.
Završiću s jednim pitanjem čitaocima... U čemu je razlika kada na ravnom bezopasnom terenu blago gurate policajca i kada na opasnom mjestu snažno gurnete državu u provaliju. Odgovor je da za guranje policajca idete u zatvor, a da za guranje države u provaliju idete najmanje u ministarsku fotelju i postajete multimilioner.