-Piše: Perivoje Popović

Sasvim je nesporno i o tome nema nikakvih dodatnih potpitanja i znanih nam crnogorskih nadmudrivanja: svetorodna dinastija Petrović – Njegoš je najznačajniji društveno-stvaralački činilac u istoriji postvojislavljevićevske i poslijenemanjićke (isti im je genetski kod, tako se danas popularno veli) Crne Gore – ne bi je ni bilo da ne bi Njegoša... Čast Balšićima i Crnojevićima u zlim danima zla! Vječni pomen i visokopreosvećenim mitropolitima crnogorskim prije Petrovića!
Međutim, istorijsko biće pod Nebom Gospodnjim, tvori, duša pamti, a nauka tumači da mnoga velika djela na sceni državotvorenja prate i gorki javni i lični promašaji sa nedoglednim posledicama za vjekove.
Sve i da hoće, sve i da zlomisao nadjača čistu savjest, niko ne može da dovede u pitanje slavu, značaj i vrijednosti Bitke na Grahovcu. Nema nikakvog prigovora, sem DIVLjENjA ratnicima i komandi slavne bitke. Kao ni oko Vrtijeljke, Orljeva (Kuči) i Šaranaca npr. Kao ni kod udara Turaka na Moraču, na Nikca od Rovina, na Vojvodu Minu...Kao ni mnogih bitaka Crnogoraca, Starohercegovaca, Starorašana, Bokelja i Primoraca za postojanstvo, za dostojanstvo, za krst časni i slobodu zlatnu diljem srpstva, slavjanstva i dobrobiti čovječanstva.
„Opet me pogled vrati dragoj slici,
Preda mnom Vojnik, vrletna planina,
A u srcu misao i toplina,
O sve su naš planine vojnici...“
(Leso Ivanović: „Vojnik“)
I niko, takođe, ne može i kraj svih zala da dovodi u pitanje još jednu pjesničku misao vrijednu sistemskog aksioma za sva vremena: Slavno mrite kad mrijet‘ morate!
Ali slava i veličina jeste i pobožnost, jeste i etika kao prvo i neotuđivo pravo čovječnosti - po Marku Miljanovom.
I zato neka je ovome nejakom i povrijeđenom peru dozvoljeno da retorski upita:
-Može li ratni zločinac, koji je u jednome trenu nesmotrenog ratnog pohoda na svoju braću, komandovao i aminovao klanje nerođene i tek rođene djece, djevojaka, žena i staraca, može li da bude amnestiran i da besprigovorno dobije epitet: čestiti vojvoda Mirko?
-Može li Gospodar Crne Gore i Brda, knjaz Danilo, da bez opomene ponese visokodostojanstveno zvanje pobjednika, a kažu htjede hudoj vatri jeda i ognja da preda rođene sestriće – ujak im bijaše. Otrova ih neko, nedugo potom. I bi velika bahanalija u Brdima Bjelopavlićkim, i nasrnu (opet) neko (?) pred očima Gospodara Crne Gore i Brda, nasrnu, nesojski, kažu, na najveću svetinju - čast crnogorskih žena?!
-Jesu li ostale velike bitke manje važne od Grahovca? Odsudne bitke protiv Turaka su, valjda nije sporno: Carev Laz (prvo visoko međunarodno priznanje Crne Gore i njenog prvog mitropolita iz doma Petrovića, vladike Danila, kao saborca ruskog imperatorora Petra Velikog), Martinići, Krusi, Vučji Do, Bukova Poljana, Fundina (o njoj se malo, rijetko i kontroverzno govori, a i to je u Kučima, tek da se neobaviješteni ne začude) i Mojkovac, protiv ćesara i kajzera – Bojna Njiva kao sveti plamen vječne zublje crnogorske...
-Bi li neko častio čestitim zvanjem tzv. velikog vojvodu da je klao djecu po Staroj Hercegovini i Banjanima, ma gdje, osim bilo je to „čarkanje“ s ludim Kučima, pa ne mari!?
-Nema oprosta za grehove nedužne krvi i obeščašćenja, pa ma od koga i kada dolazili! Sve za obraz, a obraz ni za šta!
Nema, pogotovu ako to znači trajno vaspostavljanje sistema totalitarizma, tirjanstva i straho valade u jednoj časnoj zemlji kakva je Crna Gora.
I danas ova kapitalističko-mafijaška neo-pseudokomunistička klika strahovlada čestitim sirotnim narodom Crne Gore – upravo na temeljima koje su postavila braća Petrovići – gospodar knjaz Danilo i stvarni vladar i diktator, vojvoda Mirko! Loši đaci grdnih učitelja!
Nema sumnje da bi žestoko frustrirani stratezi tzv. novog svjetskog poretka (termin preuzet od Hitlera) voljeli da nema ni Kosova, ni Borodina, ni Bojne Njive, ni Trinaestog jula, niti Košara. Ali, ima! Tako trajemo. Tako moramo da opstanemo. A „Milosrdni anđeo“? Gospod ga se odrekao, tek koji tren pošto se on konačno odrekao Gospoda i pošao da služi satani. Adam je ponovo dospio hada!