- Piše: dr Radoslav T. Stanišić - Filmski i TV reditelj
Između ambijenta i njihovih karaktera postoji izvjesno dvojstvo, mada se čini da su sazdani od iste materije. Dok se popovi i njihove žene – popadije osnažuju ovom atmosferom istovremeno rediteljka naglašava da su deformacije u mišljenju ili postupcima najbolji dokaz da se u takvim prilikama čovjek otuđuje od svoje prirode i izvitoperuje kako u shvatanjima tako i postupcima. Svako je od njih imao nekakve svoje ambicije i želje, ali su se vremenom pretopile u potrebu za masnim jelom, debelim stomacima, lijenstvovanjem i prepuštanjem bitisanju od danas do sjutra. Otud njihov sukob i tužakanje oko izbijenog zuba dobija prizvuke grotesknosti. Pop Spira je fizički napao popa Ćiru i polomio mu lijevi kutnjak. Vijest o ovom događaju brzo se proširila selom. Kroz pričanja i uzajamna prepričava sve se to izmijenilo i postalo drugačije. Pričalo se da je pop Ćiri prvo izbijen jedan kutnjak, zatim svi zubi…
Željela je Soja Jovanović da dođe do jednog savremenijeg tumačenja ovog vodviljskog sadržaja, kome su pozorišni umjetnici prilazili sa svih mogućih strana.
Teško je tražiti tu dubinu i ljudsku suštinu, jer sve ono što Sremčev humor nudi već je samo po sebi isticanje tih životnih apsurdnosti. Palanački mentalitet se poistovjetio sa vremenom uspomena, vodvilja Iakih komedija pa je u takvom krečavom moleraju jakih i drečavih boja teško tražiti pravu i autentičnu stvarnost određenog ambijenta i životnih specifičnosti.
Kao da se sve odvojilo od prave ljudske prirode i lebdi u površnosti. U poređenju sa onim što se događalo u pozorištu ovaj film s jedne strane izgleda znatno siromašnji a s druge daleko bogatiji. Naime, u nekim od onih klasičnih prizora došlo je do deformacije i pojednostavljivanja, ali je zato učinjeno mnogo više na stvaranju atmosfere i isticanju tih kontrasta koji mogu da zabave ali i da, po uvjerenju Soje Jovanović, objasne suštinu i samog djela. Zbog toga se nije pretjerano insistiralo na Sremčevom realizmu, kako bi bilo dovoljno prostora i za nužne stilizacije. Jer, život sagledan u ovoj formi, ma kako ona izgledala smiješna, ne sadrži razloge za pretjerano istraživanje psihologije niti oslikavanje naših naravi. Od glumaca je i traženo da ostanu u određenim okvirima kako ne bi prevladala karikatura ili, što bi bilo još teže, groteske. Da nije slijedila u svemu iskustva iz Beogradskog dramskog pozorišta, gdje se insistiralo na potpunom razbijanju strukture Sremčevog romana, Soja Jovanović svjedoči tom svojom željom da ostane u okviru poznatih žanr-slika i stilskih opredjeIjenja. Svaka scena ima dosta detalja i ne kriju se emocije. Ali i ta iskrenost, u kojoj ima i sentimentalnosti, a često i životnosti, nekako sama po sebi više se vezuje za spoljni svijet nego onu izvornu ljudsku prirodu. U tako aranžiranim situacijama i izvitoperenim ljudskim odnosima oni i ostvaruju te svoje zamišljene ideale, pa način mišljenja i reakcije i ne mogu biti drugačiji nego ovako kako ih aranžiraju same popadije. Udesile su sebi život koji odgovara mogućnostima i njihovim predstavama o sreći i jedino o čemu još brinu to je — kako da uhvate dobrog zeta, kojeg nalaze u učitelju Peri.
U selo stiže mlad i zgodan novi učitelj Petar Petrović. Iskra zavisti među popadijama, pojavom novog učitelja, pali vatru koja će kasnije buknuti u požar. Obe su htjele da iskoriste tu jedinstveno dobru priliku da udaju svoje kćerke. Nevolja je u tome što je mladoženja jedan, a dvije zrele udavače. Lijepi učitelj Pera (Slobadan Cico Perocić) je počeo da posjećuje obje porodice, a popadije su oblijetale oko njega…
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.