-Piše: akademik Zoran Lakić
Ovaj osvrt počeću kratkim citatom iz udžbenika istorije za osnovne škole u Crnoj Gori. Autori su Crnogorci: Đuro Popović i Jovan Roganović. Izdavač Državna štamparija – Cetinje 1899: „Treba da je brat mio, ma koje vjere bio, jer teško bratu bez brata... Pošto svi ljudi u našem zavičaju govore srpskijem jezikom, to je narod u našem zavičaju srpski... Oni što idu na leturđiju to su Srbi pravoslavne vjere; oni što idu na misu to su Srbi rimokatoličke vjere; oni, što idu u džamiju to su Srbi muhamedanske vjere. – Svi smo mi braća, jer govorimo istijem jezikom, srpskijem, a brat je mio ma koje vjere bio. Iz Zakona o narodnim školama, zadatak je narodnijem školama, da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život... nauku hrišćansku, srpsku istoriju, srpski jezik i crkveno-slovensko čitanje“.
Ideja oslobođenja i ujedinjenja naših naroda mnogo je starija od izdanja ovih udžbenika. To nije bila posledica političke propagande. S tom ocjenom su se rađale nove generacije. Zato su one „dirnule“ mnogobrojne dobrovoljce koji su dolazili u svoj „rodni kraj“ čim bi saznali da je „krenula borba za oslobođenje“. Odazivali su se tom unutrašnjem „zovu staroga kraja“, ma gdje se trenutno nalazili. Oslobođenje je bilo i zavjet predaka, čiji su djela rasla u očima novih generacija. Bezbrojni su primjeri takvog mobilizatorskog odnosa. Istorijska nauka ih je markirala. Crnogorski vladari su je stimulisali.
Na isti način se doživljavala i ideja ujedinjenja. Polazilo se od „jednorodne braće“. Pa se saznavalo da su braća i oni koji su se vremenom otuđili od naroda i vjere. Zato je u oslobodilačkoj dobrovoljačkoj vojsci bilo i „inovjeraca“. Djed mi je pričao da mu je život spasao jedan Albanac iz Ulcinja koji je bio u crnogorskoj vojsci prilikom opsade Skadra u Balkanskim ratovima. U kasnijem ratovima bilo je kompletnih muslimanskih jedinica pod komandom pravoslavnih vojskovođa. I za takve podatke istoriografija nudi brojne primjere. Opet ćemo reći da su i tu ideju njegovali i propagirali dinasti Petrovići. Navešćemo samo jedan primjer, iz mnoštva drugih. Govor knjaza Nikole zarobljenim Muslimanima iz vremena tzv. „Velikog rata“ 1876.-’78. godine: „Muhamedanci! Iako ste druge vjere, vi ste braća naša, jer u žilama vašim teče srpska krv... Zakon će u njoj za svakoga jedan i jednak biti, a za sve pravedan. U vjeru vašu kao u svetinju niko neće ticati. Ja vam jamčim za to... Ja vas pozivam, dakle, Muhamedanci, ako ne možete sa vašom braćom hrišćanima zajedno boriti se protiv Osmanlija, ja vas pozivam da sjedite mirno. U tom slučaju sa životom i imanjem svojim bićete sigurni od svakoga napadaja i povrede. Ako ne učinite tako... meni će jako biti žao, ali ću morati s vama kao s neprijateljem postupati“.
Ideja oslobođenja i ujedinjenja sazrijevala je iz rata u rat. I omasovljavala se. Bila je nezaustavljiva. Zato je gotovo na juriš oslobođena Crna Gora u I svjetskom ratu. Vjekovima njegovana ideja ujedinjenja konačno je realizovana 1918. godine. Stvorena je prvo državna zajednica – kraljevstvo, pa Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 1929. godine – Kraljevina Jugoslavija. Crna Gora je ponosna na svoj doprinos toj borbi za oslobođenje i ujedinjenje 1918. godine.
Svi su bili ponosni na taj čin. Pogotovo Srbija i Crna Gora, koje su u novu državu – unijele svoje dotadašnje viševjekovno samostalne i međunarodno priznate države. Ostali ujedinjeni sunarodnici su po prvi put doživjeli novu državu kao svoje djelo. Uživali su u tom činu i bili zadovoljni što su dali svoj doprinos. Nova država ih je uvela u zajednicu slobodnih naroda i država. Bili su ponosni na to. A još više su bili ponosni što su to djelo ostvarili u zajednici ostalih naroda Evrope i svijeta. Tako je njihovo djelo oslobođenja i ujedinjenja bilo i značajan dio velikih savezničkih frontova Prvog svjetskog rata, koji će nakon 100 godina proslaviti čitav progresivni svijet, koji je baš u tom ratu ispisao novu stranicu istorije svijeta. Isto tako, bila je to velika moralna obaveza za nove generacije da budu na pravoj strani istorije i u Drugom svjetskom ratu, koji se na našim prostorima vodio 1941.-1945. godine kao antifašistički rat.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.