Lingvistkinja dr Snježana Kordić iz Zagreba je u okviru naučnog skupa „Njegoševi dani” u Kotoru, iznijela zanimljive reakcije vezane za Deklaraciju o zajedničkom jeziku, dokumentu koji je donesen 30. marta. O Deklaraciji su držane tribine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, a sada i u Crnoj Gori, o njoj se izvještavalo u Sloveniji, Makedoniji, ali i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, jer je Deklaracija značajan dokument s obzirom da skoro 30 godina ovdašnje države vode politiku kao da nemaju zajednički jezik.
- Sretala sam lingviste raznih nacionalnosti na skupovima u Evropi i kod nas, a na „Njegoševim danima” sam prvi put sada jer su dijelom posvećeni i Deklaraciji o zajedničkom jeziku, koja je veoma važna zato što u njoj prvi put unazad više decenija intelektualci iz četiri države potpisuju izjavu da imamo zajednički jezik - kaže istaknuta lingvistkinja u intervjuu za „Dan”.
●Da li je primjena zajedničkog jezika stvar dogovora među državama?
- Jezik uopšte nije stvar dogovora jer političari naših zemalja su se dogovorili da svaka država ima različite jezike, a vidimo da u praksi to ne funkcioniše. Njihov dogovor nije uspio promijeniti stvarnost da imamo zajednički jezik. Vidimo da se glatko odvija naš razgovor i da se potpuno razumijemo, a kad bi ovo bili različiti jezici, mi sad ne bismo mogli razgovarati bez prevodilaca.
●Šta je to što lingvisti mogu da postignu, a političari ne mogu?
- Budući da političari i profesori jezika već 30 godina kroz medije i školski sistem usađuju u mlade ljude svijest da su to četiri različita jezika, mnogi ljudi su podlegli toj manipulaciji, vjerujući autoritetima iz škole, kulture, medija. Sada prvi put nakon toliko godina brojni intelektualci i osam hiljada drugih ljudi su se okupili oko Deklaracije koja kaže da imamo zajednički jezik. Na „Njegoševim danima” nastavljamo razgovor o Deklaraciji, proširujemo svijest među ljudima o postojanju zajedničkog jezika, i utoliko je to značajna stvar. Ovim skupom osvještavamo da je tvrdnja o postojanju četiri različita jezika nacionalistička laž.
●Zašto su upravo lingvisti, kulturni djelatnici, umjetnici, ti koji „zacjeljuju” stare rane nacionalizma?
- Umjetnost, kultura, jezik zbližavaju ljude, čak nasuprot volji nacionalista. Kad se ljudi nađu zajedno na nekom koncertu, nije ih briga iz koje je države neko. Ako je dobra pjesma, oni je vole svi i vide da imamo zajednički jezik. Niz manifestacija iz raznih oblasti kulture pokazuju da imamo zajedničku kulturu, zajednički jezik. Naravno da su lingvisti ti koji treba da rade na širenju svijesti o zajedničkom jeziku. Nažalost, mnogi lingvisti su prije učestvovali baš u nacionalizmu, mnogi učestvuju i dan-danas, ali, eto, sva sreća, u sve četiri države imamo i pojedine rijetke lingviste koji se suprotstavljaju tome.
●Šta bi primjena ove Deklaracije značila u praksi?
-To bi onda značilo, naprimjer, da se ne traži sudski prevod u Bosni za jezik iz susjedne zemlje, da čovjek ne mora da plaća sudskog tumača. Sadašnja situacija je da kad nekome ukradu pasoš na aerodromu u nekoj od ovih država, a on je iz susjedne zemlje, on dolazi u policiju u svoju matičnu državu sa potvrdom da mu je ukraden pasoš, a policija ga šalje kod sudskog tumača da mu potvrdu navodno prevede i on mora da plati 50 eura za prevod. Sudski procesi protiv kriminalaca u Srbiji zastarjevaju, jer se traži sudski tumač za navodno strani jezik. Posljedice tvrdnje da govorimo četiri jezika u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj su naprimjer i da djecu različitih nacionalnosti razdvajaju u zasebne razrede. To rade zato da bi svaki nacionalizam usađivao svoju verziju istorije, književnosti i kulture.M.D.POPOVIĆ
Nacionalizam je kao autoimuna bolest
- Svijest o zajedničkom jeziku je postojala do devedesetih godina zato što tada nije dominirao nacionalizam. U međuvremenu to se promijenilo. Cilj svakog nacionalizma je napraviti nezavisnu zasebnu državu, i to je napravljeno ovdje. Nacionalizam sad postaje suvišan, on je kao autoimuna bolest – kada se vlastiti imuni sistem okrene protiv vlastitog tijela, uništava ga. Baš to sada radi nacionalizam. Vođe te ideologije izmišljaju lažne teme - temu ugroženosti jezika, naroda, povijesti i time prave konflikte unutar vlastite države. Vi sad u Crnoj Gori imate već niz godina takvu situaciju jer nacionalizam zahtijeva da se u nizu riječi gdje to dosad nije bilo uobičajeno koriste specijalni glasovi. Vrši nasilje nad jezičnom praksom, stvara se konfuzija među djecom. Nastaje konflikt u društvu tamo gdje ga nije bilo i zato je nacionalizam jako štetan. On je stvarno kao autoimuna bolest.