Da se mještani nikšićkih Banjana polako vraćaju poslu svojih predaka svjedoci su braća Miljan i Šćepan Miljanić koji u tamošnjem selu Miljanići trenutno imaju domaćinstvo sa više od 50 grla krupne stoke i stado od oko 20 ovaca. Miljanići sade i organski krompir, a prošle godine su proizveli četiri tone i za svaku su imali kupca. Kako nam je Miljan ispričao njihovo domaćinstvo po broju stoke za sada je najveće u tom rejonu nikšićke opštine, a braća se inače sami brinu o stoci koju gaje samo radi prodaje mesa.
- Imamo veliko i pogodno imanje, a u blizini nam je katun, planina Jelovica gdje nam stoka uglavnom i boravi. Ovdje u selu samo je nekoliko grla, i tek oteljenih krava. Teško jeste, ali bolje i to pa biti sam svoj gazda, nego ništa, ili raditi za drugoga pa da ne budeš plaćen. Od ržave nijesmo tražili nikakve kredite, a jedinu, kako oni kažu, podsticajnu mjeru koju koristimo su premije za krupnu stoku - istakao je Miljanić.
Ono što je za njihovo domaćinstvo karakteristično je upravo rasa krava koje drže, a u pitanju je „simentalka“ za koju su im najprije predočili da nije za rejon Banjana. Međutim, Miljanić pojašnjava da je ta rasa goveda vrlo prilagodljiva svakoj klimi, a i lako ju je hraniti.
Kada smo ih prioje nekoliko godina nabavili iz Srbije svi su nam govorili da će nam posao propasti jer ona neće moći da opstane u Banjanima zbog prirode terena. Međutim, mi već danas imamo krdo govodi koje je izuzetno kvalitetno i za meso, a i mlječne su. Njihova telad su krupna i mi za svako imamo kupca. Nijesu zahtjevne za hranu a u našem selu hrane se isključivo „prirodom” - rekao je Miljanić.
Od preko 50 grla, 35 su muzne krave ali Miljanići ne proizvode bijeli mrs, osim samo onoliko koliko sa njih treba i, kako je Miljan kazao, da dočekaju prijatelje i putnike namjernike.
- Zbog toga što ne koristimo svo mlijeko koje one daju, a zaista ga ima i previše, telad sa našeg domaćinstva su izuzetna. Prošle jeseni smo prodali više od petnaest, a već sada imamo određeni broj za trgovce. Ipak, Mesna industrija „Goranović” iz Nikšića je ta kojoj prodajemo najviše, dovoljno je samo da ih pozovemo i oni pošalju kamion do Velimlja i preuzmu sve što im ponudimo, naravno, po cijenama koje su oni odredili. Takva su pravila, ispričao je on.
Kako, ipak, dva muškarca održavanju imanje, kazao je on, to samo oni znaju, a radni dan im počinje i prije izlaska sunca, a završava se u kasnim večernjim satima.
- Nekada smo i ja i brat radili, ali došlo je bilo vriujeme kad je on ostao bez posla, a ja kao sezonski ugostitelj više nijesam mogao raditi privremeno, bez staža i uz malu platu. Vratio sam se na očevinu i sada sam stočar, i jako je teško, ali bez truda nema ni napretka, smatra Miljanić.
Pošto je, kako kaže, njihovo selo oko 40 kilometara udaljeno od Nikšića, odlučili su prije više godina i da u gradu sagrade kuću. Miljan je istakao da će, navjerovatnije pod starost seliti sa seoskog ognjišta, a voljeli bi i ranije, kada bi u Nikšiću našli posao od kojeg bi mogli iole pristojno živjeti. B.B.