Crkva Svetog Dimitrija na Kruševcu, pored Dvorca kralja Nikole, pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj (MCP), odlučio je bjelopoljski Viši sud, time ukidajući presudu Osnovnog suda u Podgorici, koji je dosudio da je ona vlasništvo države. Koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, protojerej-stavrofor Velibor Džomić saopštio je za „Dan“ da ta crkva nikada nije bila u svojini kralja Nikole i dinastije Petrovića.
U postupku za utvrđivanje prava vlasništva nad crkvom, država Crna Gora i Centar savremene umjetnosti podnijeli su tužbu protiv MCP radi predaje nepokretnosti i utvrđenja prava svojine, nakon čega je Mitropolija podnijela protivtužbu.
– Protivtužbeni zahtjev se usvaja pa se utvrđuje da je tuženi – protivtužilac vlasnik nepokretnosti (Crkve Svetog Dimitrija), što su tužioci – protivtuženi (država i Centar) dužni priznati i trpjeti promjenu upisa prava svojine u katastru nepokrenosti na osnovu ove presude – navodi se u presudi tročlanog vijeća bjelopoljskog suda.
U presudi se navodi da se osnovano žalbom Mitropolije ukazuje da je prvostepena presuda zasnovana na bitnim povredama odredaba parničnog postupka, jer je njena izreka nerazumljiva, a dati razlozi nejasni i protivrječni.
– Međutim, po daljem nalaženju prvostepenog suda sporna crkva predstavlja bivšu Dvorsku kapelu kao sastavni dio Dvorskog kompleksa i predmetni vjerski objekat je pripadao imovini C.D.P. i isti je konfiskacijom postao društvena svojina. Navedeni zaključak prvostepeni sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke i rješenjima od 27. novembra 1957. godine, 4. septembra 1961. godine i rješenju o upisu u centralni registar spomenika kulture od 5. avgusta 1993, kao i iskazima svjedoka da je tuženi samoinicijativno preuzeo državinu nad ovim objektom tokom 1992. godine – piše u presudi.
Sudije Višeg suda su konstatovale da se takav zaključak prvostepene presude ne može prihvatiti jer nema oslonca u nalazu vještaka geodetske struke.
– Ne može se prihvatiti zaključak ožalbene presude da se predmetni vjerski objekat nalazi u državini tuženog – protivtužioca počev od 7. novembra 1992. godine kada je tuženi samoinicijativno preuzeo državinu nad predmetnim vjerskim objektom – konstatovano je u odluci.
Kako se navodi, iz toga slijedi zaključak da razlozi o odlučnim činjenicama iz prvostepene presude protivrječe sadržaju zapisnika o izvedenim dokazima kao i navodima stranaka u postupku donošenja pobijane presude.
– U pogledu odluke u meritumu, pobijana presuda je zasnovana na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer nije na pouzdan način razjašnjeno da li je predmetni vjerski objekat bio svojina dinastije Petrovića i da li je kao konfiskovan i postao društvena svojina ili je bio crkvena svojina i u posjedu crkve Svetog Velemučenika Dimitrija. U prisustvu ovih razloga ožalbena presuda je morala biti ukinuta – smatra se u odluci.
Džomić je kazao da je presuda Višeg suda u Bijelom Polju potvrdila da su pravoslavne crkve - crkvene, a ne državne, bez obzira što se nalaze na teritoriji neke države.
– Isti je slučaj i sa rimokatoličkim crkvama i islamskim džamijama. Od vajkada, a posebno u modernoj državnosti Crne Gore ili, preciznije, od donošenja Opšteg imovinskog zakonika 1888. godine, pa sve do danas i danas, vjerski objekti sa ostalim nepokretnim i pokretnim stvarima koje im pripadaju – bez obzira da li je riječ o pravoslavnim manastirima i crkvama, rimokatoličkim crkvama i samostanima ili islamskim džamijama i vakufima – predstavljaju svojinu konkretne crkve ili vjerske zajednice koja ima svoj duhovni i pravni subjektivitet. Ovo nije prva presuda ili prva pravosnažno presuđena stvar takve vrste u Crnoj Gori kojom je Crkvi – pravoslavnoj Mitropoliji crnogorsko-primorskoj priznato pravo svojine nad pravoslavnim svetinjama kao vjerskim objektima. Svakom pravniku je to jasno ako hoće da bude pravnik. Šta bi, uostalom, jedna sekularna država radila sa vjerskim, sakralnim objektom – pitao je on.
Podsjeća da je ovaj sudski postupak trajao pet godina.
Sudija Osnovnog suda u Podgorici Danilo Jegdić je za pet godina donio tri presude i sve tri su poništene kao nezakonite po žalbama Mitropolije. Žalosno je, ali istinito da jedan sudija poput Danila Jegdića u ovom slučaju pet godina nezakonito postupa, ignoriše dokaze, isključuje zdrav razum iz postupka, prenebregava ukidne naloge drugostepenog suda, donosi nezakonite presude i navijački se ponaša, a sve sa ciljem da svojim atakom na Crkvu ostvaruje ili svoje ambicije ili da služi nekome. Takvo postupanje nema veze sa sudom i sudnicom, zakonom i zakonitim postupanjem. To je jedna, metaforično kazano, „trula daska“ u crnogorskom sudstvu. Nimalo se ne čudim što nije izabran za sudiju Višeg suda, jer sa nezakonitim presudama ne može da napreduje. Prošla su stara vremena. Sve tri Jegdićeve presude su na Višem sudu pale kao gnjile kruške sa drveta. Mislim da se u ovom slučaju treba ispitati i njegova sudijska odgovornost. Neodgovorni pokretači postupka, ali i sudija Jegdić sa tri nezakonite presude su koštali državni budžet skoro osam hiljada eura – istakao je on.
Navodi da su punomoćnici Mitropolije, advokati Vojislav M. Đurišić i Jugoslav Krpović, uz pomoć Pravnog savjeta i Jovana Markuša, jednog od, kako je rekao, najboljih poznavala lika i djela kralja Nikole u Crnoj Gori, u postupku, na osnovu autentične dokumentacije, nepobitno dokazali, a Viši sud i potvrdio, da crkva Svetog Dimitrija na Kruševcu, nikada nije bila u svojini kralja Nikole i dinastije Petrovića.
– Ona nije bila u sastavu imovine kralja Nikole i njegovih potomaka i kao takva nije i ne može biti u državnoj svojini po važećim propisima. Kralj Nikola je ktitor, a ne vlasnik crkve i ona nije predstavljala njegovu privatnu svojinu, jer u pravoslavnoj vjeri i tradiciji ne postoje „privatne crkve“. Zastupnik tužbe Risto Femić, zamjenik Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, pokušao je da nas uvjeri da on danas bolje zna šta je bilo u svojini kralja Nikole nego što je to blaženopočivši kralj znao kad je sastavljao i ostavljao na izvršenje svoj testament – ukazao je on.A.O.
„Đavolji advokati“
Velibor Džomić ističe da su „đavolji advokati“ u ovom postupku bili raščinjeni bivši pravoslavni sveštenik Miraš Dedeić „i neki članovi njegove organizacije koji su se više puta oglašavali da je ‘crkva na Kruševcu u svojini države Crne Gore’“.
– Nijesu to radili bez razloga: pakleni plan je bio da se ova svetinja otme od Mitropolije i da se preda na korišćenje Dedeiću i licima koja uopšte nijesu pravoslavni sveštenici. Ipak, sud je presudio drukčije – istakao je Džomić.
Jegdić ne želi da komentariše
Iz Osnovnog suda u Podgorici kazali su „Danu” da sudija Danilo Jegdić nije upoznat da je donijeta drugostepena odluka u ovom predmetu. On nije želio da komentariše navode koji su iznijeti na njegov račun iz Mitropolije.