KOTOR - Rišnjani, čiji su stanovi u trospratnoj staroj zgradi „Kazerma“ u Ulici Gabela izgoreli u požaru na Badnji dan, apeluju na državne institucije, nadležne u Opštini Kotor, kao i na ljude dobre volje da im pomognu da dođu do krova nad glavom. Trinaestoro bivših stanara, većinom penzioneri i invalidi, trenutno su podstanari – neki kod rodbine, neki kod sugrađana koji su se solidarisali s njima i ponudili im smještaj bez naplate stanarine, samo uz nadoknadu za utrošenu struju i vodu. Požar je izbio ispod krova od drvenih greda i potpuno su uništena dva stana na trećem spratu u kojima su živjeli Njegosava Balatinac sa kćerkom i suprugom i Đorđije Kovač sa sinom. Ono što vatra nije uništila na drugom i prvom spratu i prizemlju, gdje su stanovali Božidar Banićević sa suprugom, Milutin Matković sa suprugom i kćerkom, Miloš Giljen i Akim Baćović sa suprugom dokrajčila je voda od gašenja požara. Spasili su, kažu, nešto tehnike, ali namještaju od iverice nije bilo spasa. Mjesna zajednica Risan je otvorila žiro račun br. 520 – 3503 - 42 kod Hipotekarne banke i pokrenula humanitarnu akciju za prikupljanje pomoći za obezbjeđenje smještaja za ove porodice. Pomoć u hrani i odjeći stiže i od Crvenog krsta, a od Centra za socijalni rad dobili su po 200 eura, koliko će dobijati svaka od šest porodica u naredna tri mjeseca.
-Nadamo se, obećali su u opštini, i dosad su pomagali, pa se nadamo da će pomoći i sad. Ljudi su izrazili želju da nam pomognu, ali, s obzirom na to da još nije konstituisana vlast u Opštini Kotor, vezane su im ruke, ne mogu ništa da preduzmu dok lokalna vlast ne profunkcioniše. Svi smo ugroženi, imovina nam je uništena i tražimo krov nad glavom, a druga nam pomoć ne treba, ni socijalna, ni bilo kakva, snaći ćemo se za to, kaže 56-godišnji Akim Baćović. On je kao radnik „Napretka“ dobio rješenje o nužnom smještaju. Pored njega, takvo rješenje ima i Njegosava Balatinac.
-Vjerujem u Boga i u pomoć dobrih ljudi. Hvala na pomoći u hrani, ali najpotrebniji nam je krov nad glavom, poručuje 61-godišnji Milutin Matković, koji je od 1988.godine u „Kazermi“. Radio je u „Onogoštu“ i u hotelu „Teuta“ od njegovog otvaranja 1983. godine. On i supruga su sada kod sina.
Božidar Banićević (65) se sjeća da su stari Rišnjani pričali da je ova zgrada dvadesetih godina prošlog vijeka bila vlasništvo Ćatovića, a poslije rata služila je za sušenje lovora „Eksportbilju“. Radnici „Budućnosti“, pa „Napretka“ bili su smješteni u toj zgradi od 1962. godine. Kad je zgrada renovirana šezdesetih godina napravljene su nove stepenice i probijena vrata sa zapadne strane. Poslije zemljotresa`79, zadrugari su dobili nove stanove na ulazu u Risan, a onda su se u zgradu jedan za drugim useljavali ljudi koji nisu imali riješeno stambeno pitanje. Kad je 1981. godine došao u objekat, Banićević je, kaže, zatekao, dvije porodice (Samardžić i Borštnar). Te porodice su u prosjeku oko 30 godina živjele u ovoj zgradi, useljavajući se u prazne stanove kako bi, uz dozvolu mjesne zajednice, rješavali svoje stambeno pitanje. Uložili su velika sredstva za renoviranje, ali nisu vlasnici ovih stanova, niti imaju osiguranje. Renovirali su sve, od prozora i vrata do kupatila i pločica, sve uredili i sami održavali objekat godinama.
Uzdaju se u dobru volju i saosjećanje svojih sugrađana, s obzirom na to da lokalna vlast u Kotoru još ne funkcioniše. Oni koji žele da pomognu mogu da uplate sredstva na žiro- račun Mjesne zajednice Risan, sa naznakom za pomoć ugroženim porodicama od požara.M.D.Popović
Zakazali sastanak u Opštini
-Rekonstrukcija čitave zgrade bila bi velika investicija, a zgrada je inače u vlasništvu firme „Napredak“. Možda bi najbolje i najbrže rješenje bilo izgradnja socijalnih stanova-kućica, opština sigurno ima svoje lokalitete i u Risnu. Bili smo u Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora, sad čekamo da predsjednik opštine sazove sastanak gdje bismo razgovarali o tome šta su preduzeli i šta je dalje u planu, ističe Jasmina Mršić, predsjednica MZ Risan.
Pod stare dane u podstanare
-Renovirali smo unutra sve osim krova, tražili smo prije par godina i od opštine pomoć za sanaciju krova, a oni su odgovorili da nam ne mogu izaći u susret zato što je to zgrada „Napretka“ i da se obratimo njima. Ni oni nisu bili zainteresovani i, eto, desilo se to što se desilo. Svi kažemo-spasili smo živu glavu, međutim, šta dalje? Svi smo otišli u podstanare, stariji ljudi, penzioneri, oboljeli, operisani, tako da nijesmo više od nekog rada da obnovimo svoje gnijezdo. Pod stare dane moramo da idemo u podstanare, naglašava Baćović.