Poljoprivrednik iz Gusinja Elijaz Eljko Feratović, nakon 30 godina teškog rada u Šumarskom preduzeću u Plavu, gdje je uglavnom radio služeći se sa motornom testerom što mu je uveliko štetilo zdravlju, odlučio je da zasuče rukave i oproba se na polju poljoprivrede.
Počeo je Feratović uzgojem krompira, a pored toga zasadio je i par stotina sadnica jabuka, uz kreditnu pomoć Ministarstva poljoprivrede, što mu je djelovalo obećavajuće. Očekivao je zadovoljavajuću dobit i bolje dane. I. uspio je. Rod krompira, koji je dostigao je preko trideset tona, prodao je na tržištu. Zbog raznih negativnih faktora voćnjak jabuka nije uspio.
Ko nije radio sa motornom testerom ne zna što je to, kaže naš domaćin.
- Da cio dan sjedite pored motorne testere i slušate njen zvuk razboljeli bi ste se, a ne kad je svo radno vrijeme držite u rukama. Odu nervi, zglobovi, kičma, ne znate je li vaše tijelo... A, teže od svega toga je kad nakon trideset godina takvog rada dobijete otkaz, i onda čekate starosnu penziju. No, čovjek mora da bude spreman na sve, pa i da se preusmjeri, tako da je meni alternativa bila poljoprivreda. Ali, ni to nije nimalo lak posao, bez obzira na sve, jer ni mehanizacija bez ljudskih ruku i fizičkog napora ne može sama. Posao je unosan, može da se ostvari dobra dobit, ali čovjek narušenog zdravlja, što kažu, nije ni zašta. Već neko vrijeme liječim kičmu, i do Beograda sam stigao, tako da i poljoprivreda zbog toga trpi. Dođete do toga da ni deset kilograma ne možete podići, a kamo li nešta teže – priča naš domaćin.
Sjeća se on kako su se ne tako davno gu­sinj­ska po­lja talasala pod plodovima raznih poljoprivredih kultura. Krompir je bio glavni, i gusinjski krompir imao prođu širom Crne Gore, a ostali su morali da stanu u red da bi nešto prodali.
- O gusinjskom krompiru i danas se priča, a još uvijek je najtraženiji. To­li­ko je on bio kva­li­te­tan i ču­ven da i da­nas po­je­di­ni pi­jač­ni pro­dav­ci svoj krom­pir lukavo nude kao gu­sinj­ski, pa i ako to ni­je. Snabdjevalo je ta­da Gu­si­nje krompirom ci­je­lu Cr­nu Go­ru, sve što se posijano pro­da­valo se. Bi­lo je i ide­ja da se u Gu­si­nju po­dig­ne po­gon za pre­ra­du krom­pi­ra, ali sve ideje su odbačene, pa smo tu gdje jesmo – navodi Feratović.
Ma­lo je da­nas onih ko­ji se ba­ve gajenjem krom­pi­ra na ve­li­ko, ali svi ko­ji to još ra­de za­do­volj­ni su, priča on.
- Sad su gu­sinj­ska po­lja pusta. Tu i tamo može se još vidjeti da neko nešta radi, ili pokušava da radi, a ja svima poručujem da bez sela i poljoprivrede nema života, pogotovo ne boljeg. Mislim da će poljoprivreda biti prioritet vlade i da će se brzo situacija okrenuti u našu korist. Ne mogu svi u administraciju, mora neko da radi i proizvodi. Zato pozivam mlade da ne čekaju uzaludno nešto čega nema, već da se late onog što imaju i što im garantuje bolji život – poručuje Feratović.N.V.