Za sedam mjeseci u Crnoj Gori 3.063 građanina iselila su se iz gradova u kojima su živjeli, pokazuju podaci MONSTAT-a. Poređenja radi, to znači da je broj stanovnika koji su migrirali unutar granica Crne Gore približan ukupnom broju građana Plužina, gdje živi oko 3.200 lica, a čak za oko 1.000 više nego što Šavnik ima žitelja.
U 2016. je nastavljen raniji trend masovnog iseljavanja sa sjevera, odakle je otišlo 1.250 stanovnika. Najviše stanovnika je napustilo Bijelo Polje – 341, Berane – 230, Pljevlja – 163, Rožaje – 118, Plav – 80, Kolašin – 75, Mojkovac – 62, Andrijevicu – 54, Plužine – 44, Žabljak – 40, Šavnik – 30, Petnjicu devet i Gusinje četiri. Uz konstantan negativni prirodni priraštaj, sa sjevera se konstantno i iseljava stanovništvo.
Na drugoj strani, nastavlja se trend povećanja broja stanovnika Podgorice, gdje se doselilo 1.166 građana.
Lider Radničke partije Janko Vučinić u izjavi za „Dan” ocjenjuje da je sjever regija koja zahvaljujući „odnarođenoj i kriminalnoj vlasti, polako postaje pust kraj”. On ističe da besperspektivnost tog kraja tjera ljude da migriraju ka Podgorici ili Primorju, a nijesu rijetki ni oni koji idu u inostranstvo.
– Uz bijelu kugu i migracije plašim se da ćemo, kako je krenulo, uskoro pričati da imamo jednu cijelu regiju koja je postala pustinja. I sada su na sjeveru uglavnom staračka domaćinstva, omladina bježi. Uprkos svim potencijalima sjevera, taj kraj je najsiromašniji, a aktuelna vlast ne čini ništa da se situacija promijeni. Naprotiv, njima odgovaraju jad i bijeda – ocijenio je Vučinić, ističući da se nada da će se situacija nakon 16. oktobra promijeniti i da će građani konačno izabrati vlast koja će brinuti o narodu, a ne o tajkunima.
U Uniji slobodnih sindikata (USSCG) smatraju da uprkos strategijama i planovima da se sjever ekonomski ojača, rezultati izostaju. Prema ocjeni predstavnika te radničke organizacije, niko nije reagovao i štitio industrijska postrojenja u tom dijelu države, koja su poslije nekoliko decenija postala ruine.
– Sve je propalo, uništeno, a privatizacije su izgleda bile jako „uspješne”. Vlada sada ima neke kozmetičke aktivnosti, koje treba da izgledaju kao da se nešto radi, a u suštini taj kraj propada. Na sjeveru je najviše korisnika socijalnih davanja, to vam je jasan pokazatelj koliko su bile uspješne strategije koje su sprovođene za taj kraj. Neka se niko ne čudi što se ljudi sele, to je normalna pojava. Kada je neki kraj na ekonomskom izdisaju ne možemo očekivati da ljudi ostaju u njemu, od nečeg se moža živjeti – poručuje Aleksa Marojević, regionalni koordinator USSCG.
Marojević ocjenjuje da je iseljavanje proizvod ekonomskih prilika. Smatra da ljudi prihvataju bilo kakvav posao u Pogorici ili na jugu ne bi li imali neki prihod.
– Kada bi se na sjeveru otvarala nova radna mjesta, ne bi bilo ni migracija ni bijele kuge. Barem ne u ovom obimu koji je aktuelan sada – kazao je on.
M.S.
Samo prazna obećanja
Član predsjedništva Demokrata Danijel Adžić ocijenio je za „Dan” da su jeftino podmićivanje građana i prazna obećanja da će se situacija pokrenuti sa mrtve tačke sve što je vlast činila za građane sjevera.
– Svih ovih godina koliko su na vlasti, ništa konkretno nijesu učinili da konačno ožive ovu regiju. Ogroman potencijal i prirodni resursi koje sjever posjeduje mogu biti značajni za oporavak čitave države. Na jačanju i promovisanju turizma ništa se ne radi. Pogrešne privatizacije su zadale težak udarac opštinama i bivšim radnicima. Samo u Bijelom Polju u privredi je nekada bilo zaposleno preko deset hiljada radnika, dok ih sada nema ni stotinu. Primjeri pogrešne i nedomaćinske politike su fabrika mineralne vode „Rada” iz Bijelog Polja i Vunarski kombinat. Umjesto da izvozimo mineralnu vodu, vlast, iz njima poznatih razloga, forsira uvoz proizvoda lošijeg kvaliteta iz susjednih država i tako sprečava da „Rada” bude zastupljena čak i na domaćem tržištu – naveo je on.