AUTOR: MATIJA BEĆKOVIĆ
Nedavno je jedna plodna i poznata budala, posle duže pauze, napravila novu budalaštinu.
Svi su se toliko iznenadili da zamalo nisu ispali budale. Pomenuta budala je toliko dugo ćutala da su svi mislili da se opametila.
Nevjerovatno je koliko imamo povjerenja u budale. Kad bismo im više vjerovali, nikakve budalaštine sa njihove strane ne bi nas mogle iznenaditi.
Jedno bi nam već moralo biti jasno: budala mora uvijek dokazivati da je budala. Budala mora sačuvati ugled koji uživa kao budala.
Budala se ne postaje preko noći i na osnovu jedne budalaštine koja se lako može zaboraviti. Ko pretenduje da bude budala, mora napraviti nevjerovatan broj budalaština. Ako se neka budala zadovolji već napravljenim budalaštinama, brzo će biti prevaziđena. Ako zaspi na lovorikama, zadovoljna postignutim, budala odlazi u anonimnost, u sivi svakodnevni život – a na scenu stupaju nove i svježije budale.
Budala ima mnogo. Konkurencija je ogromna. Ako neka budala posustane, posumnja u budalaštine i ućuti, na njeno mjesto stupa nova.
Onaj ko je jednom postao budala, čuva teško stečeni ugled i trudi se da to ostane do kraja života. Prava budala nikad nije zadovoljna već osvojenim prostorima. Ako ne napravi novu, misli da nije napravila nijednu. Nije lako sačuvati ugled među tolikim budalama. Budala koja se ne potvrđuje, nije autentična budala. Veličina jedne budale se mjeri prema broju i veličini budalaština koje je napravila. San malih budala je da budu velike. Velike budale to znaju i prave nove, veće budalaštine. Budala koja je u stvaralačkoj krizi i ne pravi nove budalaštine brzo će se naći među pametnima.
Kada svi misle da je nemoguće napraviti budalaštinu, budala nađe izlaz i rješenje. Kada se čini da su i budale već nešto shvatile, one pronađu mjesta za svoju afirmaciju.
Budale su jedino oprezne da slučajno ne kažu nešto pametno. To bi bila izdaja. Prelazak na drugu stranu. Budale su toliko uvježbane u pravljenju budalaština da im to ne predstavlja nikakav problem, naprotiv, to je za njih rekreacija i zadovoljstvo.
Svaka budalaština je potrebna i zato budale ne dozvoljavaju da se bilo koja izbaci iz upotrebe. Iako tehnika pravljenja budalaština napreduje, budale i najordinarnije budalaštine ne izbacuju iz upotrebe jer su potrebne u svakodnevnoj borbi sa pameću. Neke od najstarijih budalaština i dan-danas su najefikasnije. Često se misli da se neka budalaština toliko ofirala da je nemoguće s njom nešto postići, ali budale nađu načina da je učine efikasnom.
I budalama je poznato da nije lako biti budala – zato se time ponose.
Budala koja je počela da sumnja u budalaštine, u njihov značaj i čvrstinu, brzo bi ispala iz stroja. Zato budala prije svega mora biti tvrdoglava i ubijeđena, jer će se samo zahvaljujući takvim budalama vječno održavati plamen budalaština.
Budale su našle sebe u pravljenju budalaština. U svemu drugom bili bi slabiji. Pravljenje budalaština je njihovo jedino zanimanje, jedina njihova vjera.
Ako budali izleti iz usta nešto što nije čista budalaština, ona se brzo ogradi od toga.
Svaka pametna rečenica je tamna mrlja na biografiji prave budale.
Budale misle da civilizacija vodi svijet ka propasti. Zato tu propast treba odlagati novim budalaštinama.
Ne treba se čuditi kad neka budala koja je dugo ćutala opet napravi neku budalaštinu. Ko je jednom napravio budalaštinu i okusio njenu slast, ukus nikad ne zaboravlja.
Treba biti budala pa od budale očekivati išta sem budalaštinu.
wwwiskra.co