Jedan od mlađih poljoprivrednih proizvođača iz gusinjskog kraja Enver Nikočević, u svom selu Dosuđe, na periferiji Gusinja, na prostoru od dvadesetak ari, sije kukuruz, krompir, pasulj, kupus, papriku, šargarepu, luk, zelenu salatu. Kako nije mogao da nađe pristojan posao naš domaćin se opredijelio za poljoprivredu. No, zadovoljan je, jer radom kod kuće, zajedno sa ostalim članovima porodice, uspijeva da obezbijedi pristojan život i da uvijek imaju zdravu domaću hranu.
Pored njive ima i nešto svoje sjenokosne livade, a nešto pozajmi i od komšija, tako da može da obezbijedidi i hranu za stoku. Ovaj mladi i vrijedni domaćin drži i četiri muzne krave, desetak ovaca i nekolike koze. Sve poslove završava uz pomoć manjeg traktorčića, jer za veći, koji bi mu mnogo značilo, nema para. A, iz Opštine neće da mu pomognu. Da bi stvorio i malo novca stigne i kod nekog nešto da uradi pod dnevnicu, tako da, zahvaljujući vrijednim rukama, porodici Nikočević ništa ne fali.
Inače, posjed mu je tako obrađen i sređen da može da služi za primjer. Enver Nikočević služi zaprimjer kako čovjek treba da se odnosi prema svojoj imovini.
- Posijao sam oko 20 ari kukuruza, domaće sorte, veoma dobrog kvaliteta. Tretiram ga stajskim đubrivom, okopavaga i prašim, a navodnjavanje je, uglavnom od Boga. Jedino kad je velika i duža suša navodnjavam vodom iz bunara – objašnjava naš domaćim.
Što se tiče vještačke prihrane nikad je nije primijenjivao. Ne želi da koristi hemiju, koja je, ističe on, manji ili više uvijek štetna. Ne mogu ga ubijediti u suprotno, ističe Nikočević.
- Zašto bih unosio te štetne sastojke u hranu, a sve što posijem isključivo je za domaću upotrebu. Na okućnjici sam zasadio i nešto voća - šljive, jabuke, orahe, kao i jedan krevet loze. Puni rod, s obzirom da se radi o mladim biljkama, očekujem narednih godina. Nešto će biti i ove godine, ali manje. Sa suprugom i kćerkicom živim sa roditeljima. Kad je posao u pitanju svi imamo svoje obaveze, i udio. Veći traktor bi mi puno značio kad je posao u pitanju, ali nemam novca da ga kupim. Pokušao sam i kod opštine,, ali nisam naišao na pomoć i razumijevanje. Odbili su mi zahtjev. Sigurno imaju prečih od mene – kaže rezignirano naš domaćin.
No, Enver Nikočević nije razočaran. Smatra da je Gusinje bogom dano za poljoprivredu i savjetuje da se ljudi samo njoj treba istinski da se posvete.
N.V.