PIŠE: Ljuboje Ž.Rondović
Šaranske snage su narasle sa povratnicima iz zbjegova i pristiglim stražama, najviše do 400 boraca. Pregrupisale su se u dva dijela. Snage sa istočne strane od Jeline Gore su imale oko 150 boraca, a predvodili su ih Rade Knežević i Zuko od Aluge. Na zapadnoj strani na Brajkovači su se primakle snage koje su bile u šumama iznad Rudanaca. Činile su ih Jezerci, koje su predvodili Živko Šibalić i Đoko Šaulić, uskoci-hajduci Mića Gluščevića i dio Šaranaca, koje je predvodio Simo Džaković. Ove snage su opkoljavale turske snage odozgo, sa južne strane. Straža sa Đurđević Tare (Trešnjice) stotinaša Bećka Zakića Raičevića je opkoljavala Brajkovaču sa zapadne strane. Na Podima, ispod Brajkovače, su snage straže Sima Zejaka i Janka Novova Vukovića. Snage Šaranaca, Jezeraca i uskoka-hajduka u okolini Brajkovače su imale oko 250 boraca, pa je odnos snaga bio 2000:250 ili „samo“ 8:1.
Kako se pri kretanju do Brajkovače nije nailazilo na otpor, komanda se uvjerila, da od preostalih šaranskih snaga ne prijeti nikakva opasnost. Zato je turska vojska otaborila na ravnoj livadi, među gorom, odložili su oružje i veselili se, ne postavivši nikakvu stražu. Tu, na malom prostoru, je bila manja snaga turske vojske, pa su komanda i barjaci bili uočljivi. Snage odbrane su se prikriveno primakle, pa je iz blizine u isto vrijeme opaljen plotun sa svih strana, uz komande kao da napadaju jake snage pojačanja. Ubili su komandanta čitave vojske, miralaja Alajbegovića i skoro sve glavne starješine. Harambaša Mićo Gluščević je imao i prodoran glas, kojim je prenosio komandu na sve položaje, podsticao povratak iz zbjegova, dozivao svece i poznate borce protiv Turaka, tako da je izgledalo da su stigla velika pojačanja. Stotinaš Bećko je izgleda prvi stigao na livadu i ugrabio alajbarjak. Pljusnula je kiša koja je ovlažila barut, pa je izvršen juriš noževima. Munje, gromovi i prodorne komande kojima se prizivao Sveti Petar i vođe snaga navodnog pojačanja su stvorile stravičnu sliku na tursku vojsku. Iznenađenje sa zemlje se spojilo sa iznenađenjem sa neba. Izgledalo je da su se protiv njih zavjerili i Bog i ljudi.
Turske snage, bašibozuk, kog su činili sujeverni seljaci je uhvatila panika. Jurnuli su niz nepoznate vrleti i bespuća. Straža Sima Zejaka i Janka Novovića na Podima ih je skrenula dolje i nagonila na stijene Nosila ispod Poda i na skrivenu stijenu visine oko 35 metara, iznad koje je čista zaravan sa koje je vodopad Vodeničkog potoka. Teren im nije bio pogodan da skrenu ni lijevo ni desno. Kao da je Bog napravio klopku sa tri strane, a otpozadi su navaljivali gonioci. Zadnji su potiskivali prednje, pa su se tako niz stijenu polomile desetine, možda i stotine uspaničenih vojnika. Od tada se ta stijena i vodopad nazivaju Skakavac. Oni koji su kasnije uspjeli da izbjegnu stijenu stižu do Tare, gdje nije bilo mosta ni broda-plićaka, pa je nebrojena vojska seljaka neplivača našla smrt u njenim virovima.
U drugoj fazi je sa napadom na Brajkovači počeo i napad na snage u Rudancima. Jake turske snage (oko 4000 vojnika) na širokom prostoru od Jeline Gore do kraja Rudanaca su bile u premoći. Male snage odbrane nijesu se mogle probiti kroz brojnu tursku vojsku ni pobiti glavare, ni napraviti iznenađenje, još manje paniku. Tu su bili zakrvljeni Kolašinci željni osvete, predvođeni iskusnim vođama. Grupe snaga odbrane su, koristeći prednosti poznatog terena, nastavile kratke i brze prepade sa brzim povlačenjem i manevrisanjem na nove položaje. Povlačenje turskih snaga je počelo po naređenju sa Brajkovače, kad je poginulo tursko vođstvo. Izdato je borijom, koju je prema pjesmi razumio Petar Džimidžija „što je Tursku vojsku izučio“, i saopštio „pobjegoše Turci Tari ladnoj“.
Logorovanje i opuštenost turske vojske, vještina i postignuto iznenađenje, prvo na Rudancima, pa na Brajkovači, nijesu isticani da tako ne bi umanjili veličinu pobjede i junaštva. Za pobjedu u boju na Šarancima je bilo odlučujuće postignuto iznenađenje na Brajkovači. Iako su borbe u ovoj fazi bile manje, gubici – polom i utapanje u Tari turske vojske je bio veliki.
(Nastaviće se)