Najljepši, najradosniji i najveseliji polumaturanti OŠ „Božidar Vuković Podgoričanin” preoslavili su kraj devetogodišnjeg školovanja. Bilo je to, bez sumnje, njihovo najveselije veče, koju će dugo pamtiti. Kraj osnovnog školovanja stigao je brzo a poslednje školsko zvono označilo je rastanak od škole. Svršeni osnovci prisjetili su se puta koji su prevalili od primanja zbunjenih, zaigranih i pomalo preplašenih dječaka i djevojčica u prvi razred do danas. Rastanak s osnovnom školom pomalo je i rastanak od djetinjstva čiji su veliki dio proveli u učionicama. Svoje iskustvo i ljubav podarili su im i njihovi učitelji i nastavnici, pa će zasigurno dio toga sa sobom ponijeti u novu sredinu. Uspomene na „dežurne sveske” iz kojih su prepisivali domaće zadatke iz matematike, fizike, hemije, ili dane kada su jedni drugima radili kontrolne, uvijek će ostati dio nnjihovog djetinjstva. I kada se svi utisci slože oni nemaju razloga za brigu, jer nije samo za njih novi početak već i za neke druge – mališani postaju školarci, maleni četvrtaci postaju opasni petaci, a sadašnji osmaci postaju deveta svjetska sila!
Direktor škole Ljubinka Nedić poželjela je svojim učenicima da im svaki dan koji dolazi bude satkan od malih radosti, da im se ostvare sve želje i snovi, i da budu uspješni u novim školama.
- Ispraćamo još jednu vrlo uspješnu generaciju učenika koji su nas predstavljali na brojnim takmičenjima i manifestacijama u gradu. Međutim, ono što je najvažnije je to što djeca iz naše škole ponesu izgrađen duh tolerancije, poštovanja i uvažavanja različitosti. Upravo zato, gdje god da u budućnosti budu, bilo koji grad, državu da izaberu, posao kojim će da se bave oni su u prednostu nad ostalim – kazala je Nedić. Posebno je emotivan bio oproštaj s razrednim starješinama, koje su u znak zahvalnosti što su ih „trpjele“ tolike godine, od svojih učenika dobili oproštajna pisma. Ipak, najteži im je rastanak od drugova koje su stekli i s kojima su dijelili igru, radost, brigu, tugu, izlete, prve izlaske, simpatije, sitna ogovaranja, svađe i sve one trenutke koje donosi osnovna škola. Devet godina provedenih zajedno u istoj klupi pamtiće svako na svoj način.
-Rastajemo se, ali u srcu nosićemo lijepe uspomene i doživljaje koje smo zajedno proveli. Devet godina prohujalo je brzo, za tren. Imali smo i veliku podršku nastavnika od kojih smo mnogo naučili. Bili su nam kao roditelji i osjećala sam se kao da je to moj dom –rekla je šarmantna Amina Hot.
Njen drugar Mustafa Krasnić kazao je da će sačuvati samo lijepe trenutke.
-Imao sam i dobrih i loših trenutaka u školi. Međutim, sve ono što je bilo loše je zaboravljeno, i pamtim samo one dobre stvari. U ovoj školi naučio sam mnogo toga, kako da se borim kroz život, i da nema nikakvog uspjeha bez rada – ispričao je Krasnić.
I Kejmeta Misimović i kada ode u neku novu sredinu, sjećaće se lijepih dana zajedničkog školovanja. Kako je kazala tokom devet godina nijedan trenutak nije zaboravljen.
VI.R.