Kotorska publika pozdravila je glumačku ekipu predstave „Brašno u venama”, koju je po tekstu Igora Štiksa, dva puta nagrađivanom, na scenu postavio reditelj Boris Liješević. U koprodukciji Sarajevskog ratnog teatra - SARTR i Internacionalnog teatarskog festivala MESS, predstava govori o okupljanju porodice koja se rasula po svijetu poslije nekog rata. Drama povratka, susreta, progovaranja, krivice, prevazilaženja, raspleta i pomirenja, našla je u kotorskom Kulurnom centru pozitivnu reakciju publike, koja je dijelom bila raspoređena i na sceni, ostavljajući utisak učesnika u samoj drami. O emocionalnom i ideološkom jazu generacija i suočavanju sa prošlošću kao bitnim segmentom budućeg života „progovorili su” glumci Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić. Dramaturgiju je osmislila Dubravka Zrnčić-Kulenović, muziku je kreirao Duško Šegvić, dok scenografiju potpisuje Vedran Hrustanović.
- Svi znamo da je u pitanju Sarajevo, ali se ovaj grad ne pominje, jer to može biti bilo koji grad na svijetu, bilo čija priča i sudbina. Ovom predstavom mi pozivamo ljude svih generacija na razgovor i razumijevanje, kako bi došli do pomirenja, kaže za “Dan” Admir Glamočak, profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, koji gostuje u svim pozorištima u Sarajevu. Podsjeća da je glumu završio prije trideset godina u klasi prof. Bore Stjepanovića, prva generacija Akademije. Često se čuje sa bivšim svojim profesorom, kaže da imaju kontakt sa Fakultetom dramskih umjetnosti na Cetinju, sreću se na nekim studentskim festivalima.
- Najčešće komuniciram sa Brankom Ilićem koji dolazi sa svojim klasama prof. Branislava Mićunovića, družimo se, poznajemo dosta studenata. Nešto smo se dogovarali oko mogućeg zajedničkog pozorišnog projekta, to nam je želja, međutim, finansije su uvijek prepreka u realizaciji. Srećemo se, komuniciramo, razmjenjujemo iskustva i to je najvažnije, kaže Glamočak, koji je na 12. Međunarodnom festivalu glumca Nikšić 2015. dobio Gran pri za najbolju mušku ulogu, a Kaća Dorić za najbolju epizodnu žensku ulogu i za najbolju glumicu na 32. Susretima pozorišta u Brčkom. Komad je vrlo prijemčiv za publiku u cijelom regionu.
- Ova predstava je specifična, svako se može naći u nekom segmentu, to je jedna transgeneracijska priča, koja se, maltene, nažalost ponavlja na ovim našim prostorima. Gdje god da je igramo, neko se u njoj prepozna. Kotor ima vrlo probranu, sofisticiranu publiku. To nekoliko puta koliko sam igrala ovdje, mislim da su ljudi vrlo ozbiljni, vrlo željni pozorišta, kad dođu, nekako poštuju u to se osjeti, nije niko „zalutao” u tu salu, nego se vidi da su to pozorišni sladokusci. Takva je bila lijepa atmosfera, neka fina tišina, vrlo podržavajuća za nas glumce, osjećali smo se kao da smo došli u nečiju kuću, tu smo da podijelimo priču, kaže Selma Alispahić, koja je stalna članica SARTR-a od 1998. godine. Teatar je u svom radnom konceptu otvoren u smislu da daje priliku završenim glumcima i rediteljima, od kojih su mnogi diplomirali u njemu. U stalnoj postavci ansambl broji desetoro glumaca.
- Obišli smo uzduž i poprijeko Crnu Goru, bili smo prvi teatar koji je poslije rata došao ovdje, napravili smo taj korak na poziv ljubaznih kolega, tako da ovdje igramo svake druge godine. Sa „Aj, Karmelom” smo imali četiri-pet turneja, sjećam se da smo igrali u Andrijevici, Bijelom Polju, Podgorici, Tivtu. Sa predstavom „Brašno u venama” imamo intenzivna gostovanja- nakon Kotora nastupićemo u Tivtu, Cetinju, 4. maja na Festivalu malih scena u Rijeci, 5. maja u Zagrebu, krajem maja u Temišvaru, zatim na Sterijinom pozorju, pa u Zenici na Festivalu BiH teatra, gostovaćemo u Konjicu, a početkom jula idemo na festival u Jajce...najavila je Alispahić.
M.D.Popović