ZAGREB - Novinaru HRT-a Saši Kosanoviću, koji je pomagao danskoj ekipi u snimanju dokumentarnog filma „Petnaest minuta – Masakr u Dvoru” prijeti otkaz kao epilog medijske hajke koju je izazvalo pismo novinara i urednika HRT-a Dražena Majića, saznaje hrvatski portal „Lupiga”.
Kosanovića je rukovodstvo HRT-a pozvalo da se izjasni o odluci vanrednog otkaza „sopstvenom krivicom” koja je utvrđena u formalnom propustu nedostatka službenog i potpisanog odobrenja HRT-a da učestvuje u projektima izvan matične kuće.
Kosanović se po tom pitanju već izjasnio, pa je poznato da mu je ovaj posao ponudio njegov tadašnji nadređeni, sada već bivši urednik dokumentarnog programa HRT-a Robert Zuber.
On, međutim, nije za Lupigu želio da govori o mogućem otkazu sve dok je postupak u toku.
Progovorio je, međutim, Eugen Jakovčić iz „Dokumente” pitanjem koliko je vanredni otkaz prikladna kazna za formalni propust zbog kojeg HRT proziva Kosanovića.
Kakvu poruku javni medijski servis šalje vanrednim otkazom jednom od svojih viđenijih reportera, koji je moguće protumačiti samo kao pritisak na sve one što ne dijele ideologiju novoimenovanog rukovodstva kuće, jasno je svakom zaposlenom u HRT-u.
Prema riječima Jakovčića, među novinarima HTV vlada strah od mogućih novih otkaza i nezdrava atmosfera u kojoj je nemoguće obavljati bilo kakav kvalitetan posao u interesu javnosti koja i finansira HRT.
Kako Lupiga saznaje od predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića, HND je upoznat sa slučajem, ali u interesu samog Kosanovića, koji za sada ne želi javno da govori, ni HND se neće oglašavati prije nego što dobije zvanične informacije.
Službeno, ni HRT ne želi ništa da komentariše. Na pitanje o otkazu Kosanoviću, koji je gotovo cio svoj radni vijek proveo na Prisavlju, iz službe HRT-a za odnose s javnošću kratko su odgovorili:
„Zahvaljujemo na Vašemu upitu i zanimanju za Hrvatsku radio-televiziju. Nismo u mogućnosti da komentarišemo radnopravna pitanja povezana s njenim radnicima”.(RTS)
Film o zločinu bez kazne
Film se bavi intimnim preispitivanjem zapovjednika danskog bataljona UN Jana Velendorfa koji se vraća na poprište zločina počinjenog u operaciji „Oluja” i razgovara sa svim akterima.
On traži odgovore na pitanja koja ga muče, koja muče i dansku javnost i koja želi da zna zbog čega njihovi vojnici nisu branili živote civila i pucali na napadače.
Devet civila – nemoćna lica i psihijatrijski bolesnici, od kojih je osam bilo srpske, a jedna žrtva hrvatske nacionalnosti – hladnokrvno je pobijeno 8. avgusta 1995. godine u zgradi osnovne škole u Dvoru na Uni, dok je njih troje odvedeno u nepoznatom pravcu.