Sudeći prema vizuelnom izgledu Nikšića teško da bi se moglo konstatovati da u tom gradu već godinama unazad vlada teška socio-ekonomska situacija. Ekspanzija građevinarstva na gotovo svim lokacijama užeg i šireg gradskog jezgra nadvladala je mučne priče više od tri hiljade radnika koji su ostali bez posla u poslednje četiri godine. Strateški partneri pod plaštom ekonomske krize ukidali su radna mjesta, uglavnom zatvarajući i preduzeća, ostavljajući iza sebe na stotine milione eura neizmirenih potraživanja. Te nestale pare očigledno su se pretočile u poslovno-stambene objekte u kojima se osiromašenim radnicima nude poslovi građevinara, ugostitelja i trgovaca, ali i stambene jedinice. Predsjednik Opštinskog sindikalnog povjereništva Branko Gardašević kaže da je i za laike postojeća situacija zbunjujuća, posebno ako je poznato da iz mjeseca u mjesec raste stopa nezaposlenih, kao i ona o dužničkom ropstvu bivših i sadašnjih radnika.
- U Nikšiću se dobro zna kakva je situacija i da nema ni jednog otvorenog radnog mjesta u realnom sektoru, osim u dijelu ugostiteljstva i trgovine gdje poslodavci regularno zaposle jednog ili dva radnika, a petnaestak ili više njih radi bez ikakvih prava i u strahu da ne ostanu i bez toga. Stoga je logično naše pitanje ko i za koga gradi sve te zgrade - pita se Gardašević.
Kvadrat stambenog prostora u novosagrađenim zgradama i onim čija gradnja u toku je minimum 600 eura u zavisnosti od zone, ali i profila objekta. Gardašević naglašava da je upitno koji to radnik Nikšića i iz koje firme može sebi priuštiti da kupi stan za koji bi se morao i kreditno zadužiti, a prosjek plate na nivou opštine je nepunih 400 eura.
- S obzirom na situaciju smatram da se iza očigledne ekspanzije građevinarstva kriju zakulisne radnje, poput pranja velike količine novca, ili nešto drugo. Razvoj se ne mjeri po broju građevina, već po sitnim i srednjim preduzećima koja mogu iole normalno da posluju i svojim zaposlenim redovno izmiruju zarade, što kada je Nikšić u pitanju ne bih rekao da je slučaj - naglašava Gardašević.
Poslovno-stambeni objekti čija se gradnja u Nikšiću intenzivira, smatra Marko Kovačević, odbornik Demokratskog fronta, samo su signal poslat iz vrha crnogorske vlasti da bi se stvorio privid nekog napretka kog istinski nema.
-Gradnja stambenih objekata u gradu u kom se smanjuje broj stanovnika je sumnjiva i svima je manje-više jasno da tu skoro da i nema čistih poslova. Nikšić se polako pretvara u jedan megamarket, piljaru i oveći butik. Investitori su uglavnom ljudi čije porijeklo imovine je sumnjivo, a koji su na neki način povezani sa vrhuškom vlasti u Podgorici ili su, u najmanjem, članovi i agotatori DPS-a. Sada kada nema više ništa da se uništi, ostalo im je da kroz gradnju kompleksa stambenih objekata i poslovnih prostora operu pare koje su otuđili od građana - smatra Kovačević.
Radomir Đoković, potpredsjednik Mladih Demokratske Crne Gore i član Glavnog odbora te stranke, ističe da treba ispitati šta sve stoji iza postojeće situacije jer nijedan investitor koji igra čistu ekonomsku igru u Nikšiću nema ekonomsku računicu. U našem gradu, kaže Đoković, svaki treći stanovnik je nezaposlen, a konstantan je i odliv stanovništva.
-Mladi odlaze jer ne vide bilo kakvu priliku za napredak. Iz godine u godinu slušamo obmane o značajnim infrastrukturnim projektima, o oživljavanju privrede, unapređenju poljoprivrede, proširivanju kapaciteta nikšićkog fakulteta, te o konačnoj rekonstrukciji Doma revolucije, da bi na kraju naš predsjednik opštine počeo sa stvaranjem iluzije o napretku Nikšića tako što je pokrpio dvadesetak ulica po užem dijelu grada, zato što je niklo nekoliko tržnih centara zbog kojih će se uništiti porodični biznis i napraviti još veća šteta. Umjesto par desetina porodica koje su sa svojim malim preduzećima mogle da funkcionišu, dobijamo jednog monopolistu koji uzima cijeli ekonomski kolač, a paradoks je veći time što prosječna plata u takvim monopolističkim objektima ne prelazi 250 eura – kaže Đoković.
B.B. - L.N.
Provjeriti stopu obračunatih poreza
Radomir Đoković kaže da prema članu 9 Zakona o porezu na nepokretnosti „stopa poreza proporcionalna i može iznositi od 0,25 do jedan odsto od tržišne vrijednosti nepokretnosti“. Samim tim, smatra on, jasno je da opština Nikšić ima ogroman prostor za manipilisanje procjenama nepokretnosti i da „burazerskim firmama“ tu stopu svodi na minimum.
- Ono što zabrinjava jeste činjenica da opština Nikšić ne koristi u adekvatnoj mjeri mogućnost prema pomenutom zakonu da utvrdi i više poreske stope za objekte izgrađene suprotno zakonu, ugostiteljske objekte korišćene suprotno namjeni i građevinsko zemljište koje nije privedeno namjeni. Nezamislivo je da se najljepši dijelovi grada daju u ruke građevinskim firmama, umjesto da se iskoriste za parkove i rekreaciju. Nikšić danas ima oko 80 hiljada stanovnika, a samo jedan park - ističe Đoković.
Jedini proizvod kladioničarski tiket
Epitet „grad čelika i piva“, kazao je Marko Kovačević, odavno više ne krasi Nikšić. Blizu osam hiljada građana nekada je radilo u Željezari koja je uništena sa nekoliko privatizacija. Njen sadašnji vlasnik za stalno upošljava oko 200 radnika, a lani im je istekao rok za ispunjenje obećanja da će u fabrici biti preko 300 metalurga. Nikšićko pivo, naveo je Kovačević, danas je skuplje u Nikšiću, nego u Podgorici ili nekom drugom gradu.
-To samo pokazuje koliko se nije vodilo računa o interesima grada i države već samo o privatnim džepovima onih koji su vodili sramne procese privatizacija fabrika. Tako će biti dokle god jedini nikšićki realni proizvod bude tiket u kladionici - rekao je Kovačević.