Piše: akademik Zoran Lakić
O još jednom petogodištu našeg „uspješnog“ razvoja govori i podatak da smo i kao država i kao lokalne samouprave – sve više kreditno zaduženi, zatim da raste broj nezaposlenih u Crnoj Gori -blizu 40.000. Među njima ima i skoro 10.000 visokoškolovanih. Na birou rada čak ima i doktora nauka. Dobro je što još nije glad zakucala na vrata; sve više je, međutim, narodnih kuhinja, velika je korupcija i kriminal. Sve se to sumira nakon proteklih pet godina, pa nije čudo što su ti planovi po svom obimu vrlo bogati. Po više stotina stranica.
U njihovoj pripremi koristila se najsavremenija metodologija... U njima ćete naći više istoriocizma o tom regionu, nego konkretnih podataka o razvojnim mogućnostima. Koga to više interesuje da li su sela međusobno povezana putnom mrežom, na primjer. Običan čovjek je naučio da pješači po onoj narodnoj „put pod noge“. I tačka! Da ne govorim o tome zašto svi građani još uvijek nemaju struju ili vodu. U planovima je više govora o međunarodnoj nego o međuopštinskoj saradnji, na primjer. „Uspješna“ lokalna uprava jednim potezom pera pretvara kurtoazne posjete diplomata u uspješnu međunarodnu saradnju! Tačno je da su neke diplomate više na terenu nego njihovi domaćini. Možda je i zbog ove „plodne“ saradnje zanemarena, inače vrlo potrebna međuopštinska saradnja, makar s prvim susjedima.
Najviše prostora u ovim planovima zauzimaju istorijske priče i pripovijedanja, koje mnogo podsjećaju na ona literarna ribanja i ribarska dogovaranja. Zato ćemo ih „preskočiti“ – u ovom osvrtu. Znam da je značajno kulturno-istorijsko nasleđe; Slovenci bi to pretvorili u takozvanu „keš-lovu“. A sačinitelji narednog petogodišnjeg plana nude neke druge istorijske priče. Pa se pitamo kakve veze ima Podgorička skupština 1918. godine sa razvojem bilo kog područja u narednih pet godina. Onako uzgred da kažemo da je Danilovgrad, na primjer, na ovoj Skupštini bio predstavljen sa preko 20 izabranih delegata. Pa se, opet uzgredno, pitamo sa koliko je poslanika danas zastupljena ova opština u Skupštini Crne Gore.
Možda bi građane više zainteresovalo šta je lokalna uprava uradila za razvoj njihovog grada i opštine u proteklih pet godina i šta kani uraditi u narednom petogodišnjem planu. Koliko sve to košta i kako obezbijediti sredstva. Hoće li krediti opet biti glavna stavka? Zar već nijesmo dovoljno zaduženi „po glavi stanovnika“? Podsjećanja radi – brinuli smo kada smo saznali podatak da je nekadašnja zajednička država – Jugoslavija, bila kreditno zadužena 20 milijardi dolara. I strahovali smo zbog toliko velikog duga, plašeći se da ne dovede do znatnog ograničenja njene nezavisnosti. A danas ćutimo iako su naše brojne državice, nastale nakon ukidanja Jugoslavije, ukupno zadužene pet-šest puta više.
No, vratimo se lokalnom petogodišnjem planu razvoja. U njegovoj pripremi anketom su u hodu konsultovani i građani. I to treba reći, radi pune istine. I pozdraviti. Dobre bi bile i uporedne analize onog što je ranije planirano sa onim što je ostvareno. Pozdravljamo i odluku da ovaj značajan dokumenat uđe u javnu raspravu. Zato smo i napisali ovaj osvrt. Ne radi kritike obrađivača, već da bi ukazali da je u njegovoj pripremi trebalo konsultovati i mišljenje stručnjaka. Ako ih nema u opštinama, ima ih na Zavodu za zapošljavanje.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.