Selektor Bojan Munjin odabrao je takmičarske predstave za 20. jubilarni Jugoslovenski pozorišni festival koji se od 8. do 14. novembra održava u Užicu.
Festival 8. novembra otvara „Razbijeni krčag“, prema tekstu Hajnriha fon Klajsta, u produkciji JDP iz Beograda i režiji Igora Vuka Torbice. Dan kasnije na repertoaru je „Divlje meso“, prema tekstu Gorana Stefanovskog, u produkciji Narodnog pozorišta iz Sarajeva i u režiji Dina Mustafića. „Životinjska farma“, prema tekstu Džordža Orvela, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Rijeke i u režiji Andraša Urbana, igra se 10. novembra, a 11. je „Urnebesna tragedija“, prema tekstu Dušana Kovačevića, u produkciji CNP iz Podgorice i u režiji Veljka Mićunovića. Zatim je na repertoaru „Kazimir i Karolina“, prema tekstu Edena fon Horvata, u produkciji Ateljea 212 i u režiji Snežane Trišić. Šestog takmičarskog dana je predstava „Svrati, reče čovek ili san o zavičaju“ prema tekstu Ivana Velisavljevića, u produkciji Narodnog pozorišta iz Užica i u režiji Ivana Vukovića. Festival zatvara predstava „Radni naslov Antigona“, prema tekstu Jasmin Sekueira i Lucijana Delprato, u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih i u režiji Renate Karole Gatice.
Za moto (slogan) festivala uzet je poklič koji je španska revolucionarka, legendarna Dolores Ibaruri, 1936. godine uputila fašistima sa barikada Madrida: „Nećete proći!”.
- Imamo na to simbolično pravo slaveći 20. godišnjicu pozorišnog festivala u malom i skromnom gradu Užicu, koji je prije 74 godine, usred porobljene Evrope, jedini imao petlju da proglasi Republiku. Ipak, - veli Bojan Munjin, - da li je ovaj slogan danas pretjeran ili naivan? Mogli bismo slobodno odgovoriti protivpitanjem: šta još treba da se desi u ovom vremenu pa da mi koji sve to sa strane gledamo kažemo „no pasaran”. Koliko još mrtvih, koliko izbjeglica, koliko nezaposlenih? Koliko još Ukrajine, koliko Sirije? Koliko još bijede i prekopavanja po kontejnerima? Koliko vulgarnosti i idiotizma na TV ekranima u koje gledaju naša djeca - pita se Munjin. Selektor nastavlja:
- Živimo u vremenu kada su probijene mnoge crte odbrane normalnog života pred jurišom primitivizma, golog novca, političkog ili vjerskog fanatizma i nasilja. S druge strane gledamo teror nasmijanih lica koja nas na svakom uglu uvjeravaju kako živimo u savršenom svijetu u kojem treba samo da trošimo i uživamo. Stvaraju se stakleni gradovi, kule vavilonske i tehnološka čuda neviđena, s kojima živimo sve modernije ali se od sebe udaljavamo sve brže. Postali smo nervozni volovi moderne ere i sami podjarmljujemo one druge – brutalnošću ekonomske uspješnosti. Da, bojimo se da se pred našim očima rađa novi monstrum; fašizam sa armijama onih koji zastupaju poredak „ekonomije koja ubija”, svjetske političke bezumnosti i moralne bezosjećajnosti, čemu mnogi još uvijek nemaju hrabrosti pogledati u oči, ali svemu tome moramo, kao u Madridu 1936, ili u Užicu 1941, reći glasno – nećete proći! – ističe Munjin.
„Zato”, dodaje Munjin, „ovogodišnji užički Pozorišni festival posvećujemo borbi protiv današnjih demona u vremenu kakvo ono jeste: predstavama koje s tim vremenom polemišu, koje mu se rugaju, koje kritički napadaju sisteme i ideologije i koje ne ostavljaju na miru ni one lijeve, ni one desne”.
S. Tijanić
Rukavica je bačena
- Naš festival nije politička tribina ali nije ni bijeg od stvarnosti; on jeste slavljenje umjetnosti ali je zamišljen i kao rukavica bačena u lice našoj savjesti. Mi mislimo da samo takvo pozorišno okupljanje može biti zalog svakog ljudskog dostojanstva. Verujemo da izabrane predstave odražavaju duh relevantne umjetničke refleksije, ozbiljne intelektualne zapitanosti i crnohumorne gorčine, u mjeri prostora u kojem ži vimo – ističe Munjin.