- Piše: Dejan Mirović
Osamnaestog februara 2021. izabran je novi srpski patrijarh
Porfirije. U Saboru SPC je dobio 31 glas, jedan manje je imao
Irinej Bulović, 17 glasova je imao u Crnoj Gori omiljeni episkop budimljansko-nikšićki
Joanikije, kao i episkop Grigorije. Ovakav rezultat glasanja predstavlja ubjedljivu pobjedu Vučićeve struje u vrhu SPC.
Stavovi novog patrijarha Porfirija ukazuju na takav zaključak.
U emisiji TV Pink „Hit tvit“ od 22. novembra 2020. tadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski izjavljuje da je govor Vučića na sahrani patrijarha bio „prožet svetim duhom”.
U tekstu za Tanjug od 16. decembra 2020. Porfirije brani predsjednika Srbije od „orkestrirane kampanje internet portala”. U tekstu nema riječi o Kosovu i Metohiji niti o tački 11 Vašingtonskog sporazuma u kojoj Vučić, neustavno i bez ovlašćenja Sabora SPC, predaje takozvanom kosovskom pravosuđu jurisdikaciju nad srpskim manastirima na KiM.
Dnevni list „Danas” piše 21. februara 2021. da zapadne ambasade u Beogradu smatraju da novi patrijarh u potpupnosti podržava Vučićevu politiku prema Kosovu i da su zato i one zadovoljne njegovim ustoličenjem.
Povodom Vašingtonskog sporazuma, inače, mjesecima ćute svi episkopi SPC. Nakon smrti mitropolita
Amfilohija, niko od njih se nije oglasio. Jedini koji je kritikovao Vašingtonski sporazum bio je protojerej-stavrofor
Velibor Džomić. Sve što je saopšteno iz vrha SPC povodom Vašingtonskog sporazuma bilo je da se on „proučava”.
Novi patrijarh se ne protivi Zakonu o istopolnim zajednicama čije usvajanje mjesecima, uz blagoslov Vučića, najavljuje ministar
Gordana Čomić. Zakon je u suprotnosti sa članom 62 srpskog Ustava koji brak definiše kao zajednicu muškarca i žene, ali i sa Novim zavjetom, odnosno poslanicama apostola Pavla koji ga opisuje na isti način.
U novembru 2019. Porfirije poručuje studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu da ne treba da se protive Vučićevoj ideji o podjeli Kosova. Prema toj neustavnoj i nezakonitoj ideji o podjeli Kosova, Srbija bi se odrekla oko 100.000 svojih sunarodnika i 1.600 sakralnih objekata, uključujući i čuvene manastire pod zaštitom Uneska, kao što su Dečani, Pećka patrijaršija, Gračanica i Bogorodica Ljeviška.
U oktobru 2018. Porfirije objavljuje knjigu pod naslovom „Zagreb i ja se volimo javno”. Tim povodom ističe da je posebno dobar odnos imao sa bivšim hrvatskim predsjednikom i pravnikom
Ivom Josipovićem – autorom tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.
Dvadesetog septembra 2016. godine u Asizi, kao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, Porfirije ljubi ruku papi iako to nije bilo prediviđeno protokolom (snimak dostupan na Jutjubu).
Dakle, odnos između predsjednika i novog patrijarha je sličan onome između Iroda i Kajafe, posebno kada se radi o podržavanju neustavne politike Vučića.
Izbor novog patrijarha je pokazao i da je SPC obezglavljena nakon smrti mitropolita Amfilohija. On je bio poslednja prepreka Vučićevom preuzimanju SPC. Sahrana mitropolita je to takođe pokazala. Nakon neprikladnog i neuobičajenog poziva Vučiću da dođe na poslednji ispraćaj čovjeka koga je godinama napadao, na njegovoj sahrani je govorio glavni mitropolitov protivnik, Vučiću odani
Irinej Bulović. Na sahrani, međutim, nije govorio vodeći srpski intelektualac
Milo Lompar koji je, zbog uručivanja ordena Vučiću, odbio poziv sadašnjeg i bivšeg patrijarha da bude glavni besjednik na proslavi 800 godina autokefalnosti SPC. Lomparov bojkot dodjele ordena Vučiću su tada slijedili mitropolit Amfilohije i većina episkopa u Saboru, kao i
Matija Bećković.
Vučić se „zahvalio” Amfilohijevim naslednicima u Crnoj Gori na ovakvom ustupku tako što je mjesecima poslije toga protiv njih vodio kampanju u svojim medijima. Vrhunac ove kampanje odigrao se na dan izbora novog patrijarha kada su u „Srpskom telegrafu” episkop Joanikije i njemu bliski episkopi optuženi da namjerno šire koronu u Saboru. Koristeći nesnalaženje crkvenih velikodostojnika u politici, poput njihove izjave o Zakonu o specijalnom tužilaštvu (
Katnić kao metafora evropskih vrijednosti), Vučić je mjesecima podsticao sukob između najjačih prosrpskih partija i Crkve u Crnoj Gori. Sukobu od koga samo on ima koristi. Najbolji odgovor na takve spletke bi bio javni konsenzus prosrpskih partija i Crkve o Joanikiju kao novom mitropolitu crnogorsko-primorskom.
Izborom novog patrijarha i smrću mitropolita Amfilohija Vučić je stekao apsolutnu kontrolu nad vrhom SPC u Srbiji. Kao jedina brana priznanju nezavisnosti Kosova od strane Srbije sada ostaje samo ruski veto u SB UN.