-Piše: SVETISLAV ŠESTOVIĆ

Valja napomenuti da je vrlo malo sačuvanih podataka o Bjelopoljskoj brigadi. Kao prvo i osnovno, ne postoje podaci o pojedinačnim spiskovima oficira, barjaktara i vojnika. Zato se o brojnom stanju brigade, u literaturi, figurira netačnim podacima. Mnogo su šturi i spiskovi o poginulim i ranjenim, pogotovo iz balkanskih ratova. Ova brigada je formirana u Prvom balkanskom ratu. Njen sastav nije sačinjavala profesionalna i obučena vojska, već sposobno stanovništvo od 17 do 62 godine, koje je bilo patriotski zadojeno i slobode željno. Ni naoružanje nije bilo na zavidnom nivou, bile su to uglavnom puške starih sistema, Berdanka i Venderelov. Odjeća i obuća, bila je ona koju su od svojih kuća ponijeli. Četno starješinsko osoblje bilo je iz narodnih redova, takođe bez obuke i većinom nepismeni. Pored ovih nedostataka, bili su prisutni i mnogi drugi brojni problemi, loša ishrana, nehigijena i drugo... U njenim početnim koracima, prilikom formiranja u Prvom balkanskom ratu, nije bila jedinica na koju se moglo 100 posto osloniti. Tu je bio izuzetak Prošćensko-barički bataljon, koji je i u tom periodu odvajao i bio jedinica na koju se moglo sa sigurnosću osloniti, zato je i upućivan gdje je situacija zahtijevala pregaoce i junake. Uostalom, ni ostale jedinice crnogorske vojske nijesu bile pripremljene za rat sa modernim armijama kakvi su bili njihovi protivnici. Kao i sve druge jedinice, tako je i Bjelopoljska brigada vremenom sazrijevala, kalila se i svoj borbeni moral izgrađivala i izrasla u jednu jaku, čvrstu i hrabru borbenu jedinicu. Bila je znatno kvalitetnija u napadu ili kontrajurišu nego u odbrani pozicija, što je bio slučaj i sa ostalim jedinicama crnogorske vojske. Kada se sagledaju svi problemi koji su je pratili, zajedno sa ostalom crnogorskom vojskom, može se zaključiti i kazati da je u pogledu obuke i naoružanja bila daleko ispod prosječnog nivoa ondašnjih evropskih armija. Međutim, najvrednije u njoj bio je njen moral i njena hrabrost proizašli iz savjesti o dužnosti da se bori za slobodu zemlje i pod najtežim okolnostima. Tim svojim kvalitetima ona je morala da nadoknađuje sve ostale slabosti i oskudicu. Tako je pokazala neviđenu hrabrost i požrtvovanje tokom svoga ratovanja. Mnogi od njih posebno su se istakli, a mnogi život za slobodu dali i, što je najžalosnije, ni ime im se ne zna.

TEŽAK ŽIVOT NARODA POD OKUPACIJOM

Okupacija, ekonomska zaostalost i potpuna iscrpljenost najavljivale su narodu težak i mučan život. Od prvih dana okupacije, stanovništvo se suočilo sa velikim teškoćama. Bio je to samo početak, čiji kraj i posledice nije bilo moguće sagledati. Zajedno sa okupatorom došla je i glad koja je harala širim prostorima i pokazala se u punoj svojoj stvarnosti. Od strane okupatora zavođen je strahovit teror u narodu, nastupila su strijeljanja, vješanja, hapšenja, internacije, kaznene ekspedicije i žestoki zulumi, bila je svakodnevica porobljenog naroda. Sve je to upotpunjeno „nametom na vilajet“ – rekvizicijom, pa je narod u ovim, inače nerodnim i gladnim godinama ostajao bez najnužnijih izvora za život.


(Nastaviće se)

---

Nestali i ranjeni borci
U feljtonu donosimo i imena boraca Prošćensko-baričkog bataljona koji su ranjeni i nestali, kao i datume i mjesta ranjavanja koja su pouzdana. Ranjeni su bili: Rašo Kljajević, vodnik; Ćirko Sekulić, redov; Vuk Sekulić, redov; Ivan Varaga, vodnik, Pliješ, 27.9.1914; Milovan Furtula, redov, Pliješ. 27.9.1914; Milovan Kljajević, redov, Pliješ, 27.9.1914; Milun Konjević, redov, Pliješ, 27.9.1914; Marko Sekulić, barjaktar, Mojkovac, 6.1.1914; Vasilije Rovčanin, redov; Nikola Zindović, redov; Vaso Raičević, redov; Ivan Rovčanin, redov; Jovan Čović, redov.
Nestali bez traga: vodnik Vaso I. Rabren i redov Amer Hadžić.