- Piše: Todor Živaljević Velički
Prihvatam da Crna Gora nije i ne može biti idealna država
Tomasa Mora, u kojoj vladaju idealni društveni odnosi, blagostanje i sreća, ali ne prihvatam da, umjesto novogodišnje čestitke pomirenja i jednakosti, Gospodar se odluči na bezumni čin izvođenja poslednjeg ešalona odbrane „stare vlasti, a sada nove opozicije“ pozivom na „sveto pravo odbrane nacionalnih interesa od velikosrpske okupacije“. Zapravo, ovo je vapijući poziv unezvijerenog Gospodara na odbranu i samoodbranu vlastitog interesa koji se mjeri stotinama miliona eura i dolara, vrednosnim papirima, nekretninama i ostalim materijalnim dobrima. Stoga, ona providno, tragikomična i otužna pozorištarija i promenada „potrošenih političara i patriota“ odigrana 28. decembra 2020. pred parlamentom Crne Gore, pogubnija je za opšte stanje stvari od kolektivnog nasilja koje može svaki čas buknuti kao najrigidniji oblik terora nad drugomišljenicima.
Kome ovo pismo proslijediti?
Gospodi, koja još nije svjesna pogubno razarajuće tridesetogodišnje vladavine, ili Vama, mladosti Crne Gore, koje Gospodar sada upreže u još jedan privid, u predkongresno „demokratsko podmlađivanje kadrova“, zapravo u odbranu svojih interesa, pošto je potrošio i odbacio svoje „saradnike i istomišljenike u unazađivanju duhovnog bića Crne Gore“. Vama, koje je Gospodar, širokom lepezom svakovrsnog „dovijanja i izvrdavanja, i plitkim lukavstvom“, okrenuo protiv braće po krvi, držeći ih u gotovo ropskoj zavisnosti od njegove volje. Braće koja je tradicionalno branila Crnu Goru od sebe „crne“ i „gore“. Od neviđenog i nezapamćenog lopovluka vladajuće garniture, koja je samo prividno sišla sa vlasti, sve dok ne bude procesuirana i osuđena, zato što je urnisala i opustošila jednu od najljepših zemalja svijeta.
Ni manje zemlje, ni više ljepote. Nažalost, zapala je u ruke kleptomana, polutana i kvaziintelektualaca, koji nijedan euro nijesu priložili u borbi protiv pandemije Kovida-19, naprotiv, vrlo je vješto zakamuflirala „oticanje milionskih donacija“, kako pojedinaca iz dijaspore, tako i „donacija iz evro- fondova“.
I šta ćete vi, građani drugog reda, pred Skupštinom Crne Gore? Vi koje je sada bivša vlast organizovala da barjačite po Podgorici? Pitam se kakva je to čast biti pod istom zastavom? Zar su Vaša i njihova zastava iste? Zar ste lopovluku i kriminalu društvo?
Nije slučajno
Dostojevski zaključio: „Kad nema Boga sve je dozvoljeno!“
Ali jedno pitanje: Da li je čovjeku na čelu države sve dozvoljeno, što i običnom smrtniku? Jedno je sigurno: onaj koji vas je gurnuo na dno, neće pružiti ruku izbavljenja! Istorija nije zabilježila takve slučajeve.
Ne brine me Vaše prisustvo na „patriotskom skupu“, jer to je Vaše demokratsko pravo da protestujete i zahtijevate, već me brine nametanje lažnih kodova i tuđih lozinki, zavođenja nedoživljenim sjećanjima izmišljenih jubileja i proglašavanje fašista za najveće sinove crnogorskog naroda.
Da osvježite pamćenje. Kada su „komunisti sa kumrovečke univerze“ sa bezbroj lica i naličja „dopeljali sa ulice“, krenulo se od kroatofobičnog odnosa samoproglašenog Gospodara prema „šahovnici“ i plemenitoj šahovskoj igri da bi se danas stiglo do srbofobične paranoje prema narodu koji je sebe ugradio u temelje ove države. Na drugoj strani, njegov prijatelj i saborac iz punih pljačkaških i ratnohuškačkih usta pozivao je u rat protiv Hrvatske pod danas čuvenom parolom „rat za mir“.
Ako dublje zađemo u Minotaurov lavirint koji ispisuje Istorija, ginula je najčistija mladost za Kralja i Otadžbinu, dok su, na drugoj strani, ginuli mladi zanesenjaci, koji su bili uvjereni da će u „besklasnom društvu biti svi jednaki i svi jesti zlatnim kašikama“.
Kao što vidite na besramnim primjerima istorije uvijek je stradala mladost.
Dakle, MLADOSTI, bilo crnogorska ili srpska, hrvatska ili bošnjačka, ne dozvolite da Vas zavedu „istorijske veličine“, paranoičnih politikanata, koji su umislili da će ih istorija upamtiti.
I hoće. Po zlu.
Upamtiće ih kao što je upamtila vođe Trećega Rajha, Gulaga, Jasenovca, Golog otoka. U odnosu na broj stanovnika najveći procenat golootočkih žrtava je bio iz Crne Gore. Zato što je najbrojniji narod u regionu, ili zato što smo najveći neprijatelji sami sebi?!
Molim Vas, ne budite izvršioci profašističke ideje o „državi čiste nacionalne krvi“. I ne zaboravite, krv se daje za život, a ne za ideje. Ne poznaje nacije, ni vjere. Nije crnogorska, niti je srpska. Nije hrvatska, niti bošnjačka.
Ne poznaje prepreke ni ograničenja kad treba spasiti jedan ljudski život. A spasiti jedan život, kao da ste spasili čovječanstvo. Neka umišljeni gospodari naših sudbina, takozvane sluge naroda, zapravo enormno plaćeni politikanti prvoga reda pošalju svoju djecu na frontove i jedne i druge strane. I kada njihova djeca, nažalost, budu izginula u prvim redovima u ime ideja njihovih očeva, onda je Vaše mjesto poslije njih.
Dosta ratovanja ako za BOGA znate. Dosta je sukobljenih i obezbraćenih. Dosta je crnih barjaka na opustjelim ognjištima. Dosta je „zle krvi“ u ovoj „besudnoj zemlji“.
(Autor je književnik)