-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Nastojanje da se obezbijedi i održava što potpunija, trajnija i stabilnija nepomućenost duha, predstavlja jednu od ključnih komponenti Epikurovog teorijskog razmatranja etike. On smatra da se uživanje najpotpunije ispoljava na duhovnom planu, pa je stoga najviše cijenio prijateljstvo i znanje. Naravno, čovjek nastoji da ugodu, sreću i uživanje postigne direktno za sebe, za svoju neposrednu duhovno-tjelesnu individualnost, ali u užem okruženju svojih prijatelja, pa te pozitivne osobenosti imaju mnogo izraženiju i kvalitetniju djelotvornost. Stoga je „blažen onaj ko se bez mržnje kloni svijeta, pritiska na grudi prijatelja i uživa zajedno sa njim”, podvlači Epikur.

Epikur stalno naglašava da su uživanja koja su predmet, cilj i smisao čovjekovog života i put ka postizanju njegove sreće, radosti i smisao koji se treba ostvarivati u dužem vremenskom intervalu. Čitav ljudski život treba da bude usmjeren na takvu vrstu postizanja, kako bi duhovne vrijednosti imale primat u odnosu na materijalne i svakodnevne životne tokove i zbivanja. Samo tako se postiže sveukupno dobro i blaženstvo, koje ovaj mislilac ima u vidu i koje preporučuje kao bitan element dobrog i srećnog života. Treba težiti ostvarivanju takvog života, naravno koliko je to moguće postići u odgovrajućim objektivnim okolnostima, otklanjajući neugodnosti i neraspoložanja i izbjegavajući bol i patnju. Kada se, ipak, neprijatna stanja nužno i nenajavljeno nametnu, treba duhovno nadvladati takva iskušenja i nastojati da se promijene objektivne okolnosti, koje će usloviti nastanak neposredne i djelotvorne ugode. Trenutne naslade se, međutim, često treba kloniti, jer nakon nje dolaze još veće neprijatnosti i neugodnosti. Zato se uvijek mora posmatrati cjelina situacije, tokova i zbivanja, kako bi se dostiglo što trajnije, postojanije i djelotvornije uživanje. Bitno je da se zadovoljstva, kako to naglašava Epikur, ne shvate kao trenutna i neposredna jagma za ugodom i nasladom, već kao smišljena, planska i neprekidna borba protiv svih mnogobojnih svakodnevnih prepreka i iskušenja. Uvijek treba zahvatati i razmatrati punoću životne realnosti i posmatrati je kao jednu cjelovitu i nužnu povezanost.

Suštinska Epikurova odredba, u njegovim etičkim razmatranjima, jeste postizanje jednog skladnog, smirenog duhovnog i materijalnog stanja koje u svojoj osnovi ima neposredno čulno uživanje. Ali to nije trenutna fizička naslada i zadovoljstvo, koje ima za cilj samo sebe i svoju neposrednu djelotvornost. To treba da bude što trajnije, ugodnije i neposrednije sticanje smirenosti, duhovne nepomućenosti i izbjegavanje svega onoga što bi moglo da naruši jedno opšte i relativno trajno stanje ravnoteže i smirenosti. Zato se treba klonuti onih želja koje nisu neophodne i prirodne, posebno u materijalnoj sferi, i nastojati da se načini prijatno životno okruženje, koje će biti u skladu sa razumskim posmatranjem i prihvatanjem svijeta i života. U tom smislu se postiže mudrost, kao nastojanje da se postigne nezavisnost i spokojstvo duha i lagodnost tijela, kako bi se se izbjegla nespokojstva, neravnoteže i neugodnosti. Time se, istovremeno, postiže sreća kao trajno i smireno zadovoljstvo. Nepomućenost duha, ili ataraksija, kako je Epikur naziva, jeste nastojanje da se postigne nezavisnost od spoljašnjih i unutrašnjih negativnih uticaja i faktora, koji remete i uznemiravaju čovjeka i njegovo spokojstvo. Čovjek treba da živi smireno, promišljeno i odmjereno, bez nepotrebnih trzavica i uznemirivanja, u skladu sa najvećim etičkim idealom sadržanim u postizanju, održavanju i čuvanju svoga duševnog mira i spokojstva.

Svaki čovjek, dakle, treba da teži da obezbijedi zadovoljstvo i ostale pozitivne kvalitete života, ali je, istovremeno, dužan da i drugima omogući slično postizanje tih vrijednosti. Postoje mnoge opšte društvene vrijednosti, koje odobravaju ili osuđuju određene postupke pojedinaca od strane društvene zajednice. Posebno treba izbjegavati postupke kojima bi se pravila šteta pojedinim članovima društvenog okruženja. Postoje određeni opšti interesi i ustaljene vrline, koje su usmjerene na obezbjeđivanje i održavanje prijatnog života u skladu sa uživanjima, srećom i spokojstvom. „Prirodno pravo jeste sporazum o koristi: ne pričinjavati drugome štetu i sam ne trpjeti od nje”, zaključuje Epikur.


(KRAJ)

---