Našim čitaocima u ovom broju donosimo razgovor sa
Nikolom Đukićem našim proslavljenim velemajsatorom, uvijek raspoloženi Đuka, rado je prihvatio poziv za gostovanje.
Kakva je bila ova godina za tebe?
Kako su gotovo svi međunarodni turniri otkazani zbog situacije sa koronom, učestvovao sam samo na domaćim takmičenjima – Kupu, Premijer ligi i Prvenstvu Crne Gore. Epilog ekipnih takmičenja je bio najbolji mogući – ŠK Budućnost je osvojio duplu krunu, a veoma sam zadovoljan i svojom igrom – na kupu sam imao 5 poena iz 5 partija, a na ligi sam bio najbolja prva tabla sa 7 iz 9. Nažalost, na pojedinačnom prvenstvu nijesam bio na potrebnom nivou, pa sam zauzeo tek peto mjesto.
Međunarodna takmičenja su održana online. Kako si se tu snašao i kako si zadovoljan svojom igrom? I kolika je razlika između žive igre i online?
Moram da priznam da šah preko interneta ne doživljavam previše ozbiljno i smatram ga više razonodom nego dostojnom zamjenom za igru uživo. Mnogo se teže koncentrisati kad nemate protivnika preko puta sebe, a tu je i problem varanja, koji je gotovo nemoguće riješiti u igri onlajn. Svakako se nadam da će se u narednom periodu najvažniji šahovski događaji sa kompjuterskih ekrana vratiti za tablu, gdje im je i mjesto.
Neko si ko radi i sa mladim šahisitima, kako vidiš stanje na tom polju u Crnoj Gori i kako ga unaprijediti?
Mislim da je za pravilan razvoj mladih igrača važno da postoji dobra organizacija na tri nivoa djelovanja – osnovne škole, klupske škole šaha i rad na nivou Šahovskog saveza. Kroz rad u školama bi trebalo da se stvori što šira baza, iz koje bi oni koji pokažu talenat i interesovanje nastavili svoj razvoj u šahovskim klubovima, a zatim bi brigu o najboljima i najperspektivnijima trebalo da preuzme Šahovski savez. Najboljima treba dodatna podrška u vidu ozbiljnih turnira i individualnog rada, što bi trebalo da bude posao Saveza. Tužna je istina da godinama po tom pitanju gotovo ništa nije preduzimano, međutim u prethodnom periodu su napravljeni neki pozitivni pomaci u tom smislu, ali moj je utisak da se to može i treba još bolje. Trenutno na sceni imamo nekoliko perspektivnih mladih igrača i važno je da oni dobiju što veću podršku kako bi se dalje razvijali u pravom smjeru. Za mlade igrače je izuzetno važno da imaju priliku da igraju što više ozbiljnih partija.
Porodičan si čovjek, fakultetski obrazovan, velemajstor. Koliko je teško sve to uskladiti?
U današnje vrijeme šah kao profesija traži od čovjeka potpunu posvećenost, pa nije lako uskladiti bavljenje šahom sa drugim sferama života. Ipak, porodica mi je na prvom mjestu i dajem sve od sebe da ne zapostavim suprugu i ćerku zbog svojih šahovskih obaveza. Diplomu profesora engleskog jezika i književnosti nijesam previše koristio prethodnih godina, mada sam se povremeno bavio prevođenjem kad sam bio u prilici, što se pokazalo vrlo korisnim ove godine, kada su prihodi od šaha većini profesionalaca drastično opali, pa je bilo lijepo imati rezervni izvor zarade da se to koliko-toliko nadoknadi.
Kakvi su tvoji planovi za narednu godinu?
Ovih dana pišem knjigu iz oblasti teorije otvaranja za Šahovski informator, trebalo bi da je završim do kraja marta. Nastaviću svakako da se bavim i trenerskim radom u školi šaha ŠK Budućnost. Igračkih planova trenutno nemam, sve zavisi od daljeg razvoja situacije sa koronom. Nadam se da će stanje biti bolje nego ove godine i da će biti mnogo više turnira, te da će se šahovske i sve druge aktivnosti što prije vratiti u normalu.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
