Udah i izdah, osnovno su gibanje, osnovni ritam koji pokreće ne samo čovjeka, već i čitav kosmos. Osvijestiti ih, a potom im dati i opipljivu formu, materijalizovati tu ne samo fizičku, već metafizičku ideju, svojom najnovijom samostalnom izložbom u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija upravo čini likovna umjetnica mr
Milena Mijović Durutović. A, učinila je to plavom bojom, kojoj se pridužuje metalik siva-srebrna, topla zlatna i crna boja kosmičkog beskraja koji ljudsko oko promatra, ali koji mu je nedostižan, nepoznat i neistražen. Zato i ne čudi što je i ovu, kao i postavku prije nekoliko godina, naslovila „Kosmički ritmovi” („#kosmickiritmovi2020”). Izložba je otvorena za posjetioce do 24. novembra, a svojevrsni moto postavke je misao umjetnice: „Kada uđete u umjetnost, ostajete bez obzira na okolnosti. To je nužnost koju je neophodno zadovoljiti da biste opstali kao jedinka”.
Koliko se „Kosmički ritmovi 2020” razlikuju od „Kosmičkih ritmova” koje ste izlagali prije neku godinu u galeriji „Pizana”? Kako je ta plava boja nadvladala ne samo crvenu (koja je dugo bila skoro Vaš zaštitini znak), već i zemljane boje?– kosmickiritmovi2020” predstvaljaju unapređenje mišljenja i viđenja, koja su uslijedila kao nastavk jednog dijela izložbe iz 2019. godine. Uz seriju slika iz ciklusa „Dubine”, akcenat sam stavila na plavu boju i instalaciju koja dominira centralnim dijelom prostora i koja čini težište izložbe. Postavka je podređena prostoru Moderne galerije. Instalacija je konačno oblikovana u samom prostoru a okružuju je, a ne ugrožavaju, „Dubine”. Jedan broj planiranih radova je ostao neizložen kako bih dala prednost ukupnom utisku izložbe.
Prirodni plavi pigment dominira u ovom konceptu. Taj dio je lijepo pojasnila kustoskinja izložbe i istoričarka umjetnosti, mr
Maša Vlaović koja potpisuje uvodni tekst kataloga: „Plava boja je jedina boja izvan dimenzija, pa dobija vrijednost materije, prostora i svjetlosti. Ideja o svođenju slikarstva na jednu boju je veliki izazov, jer je težište samo na suštini, tačnije na boji, koja se na skali spektra kreće od ultramarina do plavog pigmenta. Klajnovska plava ima različitu simboliku, povezana je sa spiritualnošću, dostojanstvom, beskrajem i kontemplacijom. Nalazimo je u raznim umjetničkim epohama kao dominantnu boju (od plave gleđosane opeke na Ištar kapiji u Novovavilonskoj umjetnosti, preko Đotovih slika sa istaknutom plavom pozadinom u Protorenesansi, Pikasove plave faze do Iv Klajnovih radova).”
I ovaj put odlučili ste da pored slika publici predstavite i instalaciju (kao neko gnijezdo koje bdi nad plavim jajima i loptama). Zašto je bitno da umjetnik oprostori svoje ideje, slike, razmišljanja....?– Ova izložba je proizvod velikog rada i promišljanja što se osjeti i u samoj materijalizaciji rada. Cilj je bio predstaviti izložbu kao otvoreno djelo koje se može čitati sa `sa svih strana`, u koje ja kao umjetnica unosim značenje, a posmatrači smisao, po principu ogledala. Uvijek je dobro pogledati se u ogledalu, meni je neophodno, zato je izlaganje radova značajno. Nastavljam dalje.
Zanimljiv je odabir platna za Vaše slike iz ovog ciklusa – crno je, a istovremeno dovoljno prozračno da sve djeluje pomalo kosmički, naročito kad plavoj dodate i zlatnu. Da li je to, zajedno sa instalacijom, upravo otjelotvorenje Vaše težnje da nam prikažete moguću viziju ne samo mira, tišine, već smirenja – ravnoteže?– U postavci izložbe sam težila potpunoj redukciji i pročišćenju, vođena principom „less is more” (manje je više). Smatram da faza u kojoj umjetnik oduzima suvišno, uvodi posmatrača u uravnoteženu i mirnu atmosferu koja je u ovom trenutku vrlo podsticajna i značajna.
Ko posjeti Vašu Fejsbuk stranicu, vidjeće da s „Kosmičkim ritmovima” djelujete i van granica – okvira galerija, zatvorenih prostora. Zašto? – Planiram i da taj način izlaganja intenziviram. Spontano su se desile fotografije koje ste vidjeli na društvenim mrežama. Eksperimentisala sam sa atmosferom prostora u kojima su nastali i mislim da se i na fotografijama osjetila ta ujedinjena energija.
Ž.JANjUŠEVIĆ
)){kind=small}
