-Piše: Boris Jovanović

Ovo u naslovu može biti i država i bolest, tako da ostaje dilema: živimo li u bolesti ili smo oboljeli u ovakvoj državi od nečega što se nikako ili teško liječi...

S obzirom na navedenu dilemu, koja je razrješiva koliko i svako nerazrješenje, milogorija može početi i malim i velikim slovom. Na vama je samo da odaberete. Da li je to smrtonosna bolest ili usmrćena država.

Duboka država je to i to i to je svakome jasno. Duboka milogorija je dublja od svih poznatih dubokih država. To je zapravo bolest koja je pobijedila državu i pretvorila je u teško izlječivo oboljenje. A đavo je, rekosmo li odavno, pozitivna ličnost u svom paklenom carstvu...

Bilo je slobodara i mučenika koji su već 30. avgusta gromoglasno klikovali: Gotovo je!

I još se nije slegnuo odjek pobjedničkog usklika, a shvatili smo da nije ni počelo. A valjda bi nešto konačno moralo i da počne...

Ko je zamislio da je milogorija plitak potok shvatio je već ovih dana da nijesu samo milogorci uživali u toj plitkoj dubini. Dubina kao dubina svojim crnim magnetizmom privlači i truje čak i one kojima se ništa ne može zamjeriti sem činjenice da su živjeli u dubokoj milogoriji...

Može li se, zapravo, ostati zdrav u sveopštoj bolesti...

Jesmo li svi pacijenti tridesetogodišnje epidemije koja je razorila državicu i razidala čovjeka? Taj koji nije do kraja oburdan, imaće šansu da se prezida i nadzida.

Ponekad nam se urušenim i oburdanim čini da nema takvih...

Duboka milogorija je ostavila posljedice koje se razrješavaju na dva načina: teškim ozdravljenjem ili lakom smrću...

Ako poslije svega nestanemo, možda nećemo ni primijetiti. Milogorija je prvo razorila, a onda anestezirala mrtvo tkivo...

Ako, nakon svega, ozdravimo biće to jezivo teško ozdravljenje koje će nam ponekad zaličiti na smrtnu agoniju...

Ako ne bude teško, biće lako. Kao što je laka svaka smrt koja dolazi poslije paklenog bolovanja...

Ako bude boljelo, značiće da smo se zaputili vrletnom stazom vaskrsenja...

Dakle, mora da boli. I onoga koji liječi i onoga koji se liječi. Ako lopova ne zaboli oteti plijen, nastaviće da otima i da rajski uživa u paklu koji je stvorio...

Ako pravednike ne zaboli, značiće da pravda nije stigla...

To mu je to: lopov će ostati bez slobode, a pravednik bez svega ostaloga, ukoliko je pravednik...

Ima li takvih među ekspertima... Valjda eksperti imaju imena i prezimena.

I valjda stručnost nije važnija od svih drugih osobina koje doprinose ozdravljenju. Stoga je ekspertska vlada zapravo ironičan, a ne autentičan naziv...

Oprostite im i eventualno neznanje da im ne bi oprostili eventualno nepoštenje.

Neznanje se može ispraviti iako je malo vremena...

Ono drugo se ne ispravlja, pa makar imali sve vrijeme ovoga svijeta.

Ministarska fotelja postaje hoklica za narodne sluge. Ukoliko to ne bude najneudobnije mjesto u maloj državi, snaći će nas veliko zlo...

Milogorija ne miruje, samo se polako ali sigurno povlači u svoje dubine uživajući u preglasnom klokotanju potočića i rječica koje nepodnošljivo pobjednički grgoljaju spirajući sopstvenu sramotu...

Niko nije znao koliko je veliki plijen malena država dok nam veliki pobjednici to nijesu obznanili. Onako ushićeno i sladostrasno... Ko li je mačak, a ko goveđa glava?

Ko li će od svih pobjednika ispasti Kurta dok je Murta još uvijek na prestolu?

Ko li su umiljati jaganjci koji sisaju dvije majke? Je li Zdravko odista ozdravljenje ili uhljebljenje? Da nema još mnogo olovnih dilema sve bi bilo mnogo lakše nego što izgleda... A izgleda da nam spasa nema iako je bliži nego ikada.

(Autor je književnik)

---