Mlada pijanistkinja Darja Samofalova prirediila je onlajn solistički koncert koji je emitovan sinoć na Jutjub kanalu KIC-a „Budo Tomović” u okviru koncertnog ciklusa „Mladi talenti”. Njen nastup moći će i kasnije da se gleda i sluša na linku ove ustanove.

Predstavila se izuzetno zahtjevnim klavirskim repertoarom koji je sastavila po svojoj volji. Publika će na svojim kompjuterima, tabletima i mobilnim telefonima imati priliku da čuje Bahovu „Hromatsku fantaziju” i Fugu u d-molu, Betovenovu Sonatu br. 32 op.111, Šopenov Nokturno op. 48, br. 1 i Debisijevu kompoziciju „Estampes”.

Darja Samofalova je rođena u Beogradu, a osnovno muzičko obrazovanje stekla u Baru, srednje u Podgorici, a zatim je diplomirala na beogradskom Fakultetu muzičke umetnosti u klasi prof. Ninoslava Živkovića i prof. Nataše Mitrović, kod koje završava specijalističke studije. Svoj san, kako kaže, ostvarila je 2018. godine, kada je nastavila studije u Moskvi na Muzičkoj akademiji „Gnjesina” kod Sergeja Senkova, gdje je s izvanrednim uspjehom u junu završila doktorske studije.

Osvojila je brojne Lire na državnim takmičenjima, osvojila je nagrade na mnogim međunarodnim konkursima, nastupala u Podgorici, Baru na festivalu „Barski ljetopis” tri puta, zatim u Beogradu u najpoznatijim dvoranama, kao i u Sali „Baldini” u Rimu i Moskvi.

• Da li ste već nastupali onlajn, kao što ćete večeras u Podgorici. Nema aplauza... svega onoga što prati kontakt umjetnika sa publikom? Da li utiče to na Vaše sviranje?

– Kako da ne! Moj prvi onlajn nastup nije bio baš najprirodniji. Zatim sam shvatila da će ova situacija potrajati i da moram da se prilagodim i nadam se da ćemo se vratiti u normalni režim. To je mnogo drugačiji doživljaj od onog sa publikom. Navikla sam se na publiku, jer ona mi budi veliko umjetničko nadahnuće, stvaranje muzike u datom trenutku. To je nepredvidiv proces, i ponekad se i sama iznenadim nekim novim idejama, dinamikama... Taj muzički naboj je manji kad snimaš nastup koji će biti postavljen na internet.

• Izabrali ste zahtjevan repertoar, Bah, Betoven, Šopen, Debisi. Putovanje kroz epohe i potpuno različite stilove. Šta povezuje ove kompozitore?

– Ovaj program sam izabrala po svom ličnom ukusu. Povezuje ih romantičarsko nadahnuće. To je ulazak u svijet fantazija. Ta muzika nije ni statična, ni metaforična, već ima karakter, puna je bujnih emocija. Svaka od tih kompozicija je pažljivo odabrana. Svaka od njih je veoma tehnična, uglavnom su to brze kompozicije, ali ima i elegičnih, koje podsjećaju na pjevanje ljudskog glasa. Interesantna je kombinacija nježnijeg zvuka, dužeg, koje se postiže pritiskanjem pedala, a kontrast čine neka šaljiva mjesta koja se sviraju kraće, odsječnije.

• Školovanje ste započeli u Baru, studirali ste u Beogradu, a vrhunac je Moskva i doktorat na jednoj od najprestižnijih akademija. Različiti stilovi, različite škole pijanizma. Kako je to uticalo na Vaše muzičko školovanje?

– Najdraža mi je ruska škola klavira. U Moskvu sam išla sa namjerom, to je bilo ostvarenje mojih snova, a školovanje na Muzičkoj akademiji „Gnjesina” ispunilo je sva moja očekivanja. Tamo je bogat koncertni život normalna stvar, svakodnevna. I na akademiji „Gnjesina”, Konzervatorijumu „Čajkovski”, u mnogobrojnim teatrima. Za mene to nije bio zadatak koji treba ispuniti, niti sam išla u Moskvu samo sa ciljem da dobijem diplomu tako važne akademije. Naravno, zadovoljstvo i satisfakcija je biti uspješan, ali prvenstveno to je počelo od ljubavi prema muzici, prema sviranju klavira. Nije samo što volim da slušam, nego taj proces vježbanja i osvajanja novog muzičkog repertoara za mene je veliko uzbuđenje. Zato sam i maštala da pođem u Moskvu dok sam bila na studijama u Beogradu, željela sam što više da sviram, da se takmičim. Iz tog perioda izdvojila bih nastupe u Galeriji SANU, Centru lepih umetnosti „Gvarnerijus”, Italijanskom kulturnom centru, i naravno Zadužbini „Ilije Kolarca”.

• Kako izgleda studiranje na školi kakva je akademija „Gnjesina”?

– To je nova dimenzija. Za mene je to bio raj na zemlji. Bila sam u jednom čarobnom svijetu muzike gdje svi predivno sviraju. Kao kad pustite predivan snimak na Jutjubu i slušate, tako sam ja imala priliku da čujem uživo muzičare, profesore i studente koji svi muziciraju čarobno. I sama sam učila od profesora Senkova koji predivno svira. On mi je strpljivo pokazivao i učio me. Senkov je inače dekan klavirskog odsjeka na ovoj akademiji, i poznat je po tome što je svoj naučni rad posvetio njegovom omiljenom kompozitoru Sergeju Rahmanjinovu, a sam je učio kod velike svjetski poznate pijanistkinje Tatjane Nikolajeve, koja je svirala gotovo cio klavirski pepertoar ikad napisan, a za Baha je bila ekspert.

• Kako izgleda učiti, živjeti, pripremati se za profesiju pijaniste među vrhunskim profesorima i najtalentovanijim učenicima na svijetu?

– Ta sredina mnogo utiče na mlade muzičare, posebno one koji dolaze s našeg područja, sa Balkana uopšte. Kod mene je to stvaralo pojačanu ambiciju, želju da napredujem i usavršavam svoje sviranje, kao i potrebu da me publika čuje. Imam želju da se dopadnem drugima, da im prenesem svoj zanos muzikom, a pogotovo onima kod kojih osjetim ljubav i strast prema klasici. Uvijek želim da tu atmosferu prenesem ovdje.

• Učili ste da svirate i violinu. Zašto ste izabrali klavir?

– To je bilo u nižoj muzičkoj školi. Na početku sam podjednako bila zainteresovana i gajila simpatije prema oba instrumenta, i bila podjednako uspješna i na violini i na klaviru. A, onda je došao period vaganja između klavira i violine. Izabrala sam klavir jer su mi se više dopale njegove mogućnosti muzičkog izraza. On može da podražava cio orkestar, da stvara bujne akorde. Klavir je instrument-orkestar. Za mene je on dominantan instrument.

S.ĆETKOVIĆ

---

Dok čeka povratak u normalu i vježba i širi svoj repertoar
• Pandemija korona virusa pokazala se skoro pogubnom po umjetnost. Koncerti su gotovo iščezli. Kulturna aktivnost svedena na minimum ili je gotovo prestala. Kako se borite sa novim okolnostima?

– Svi muzičari o tome pričaju. Pomirili smo se sa situacijom, čekamo da se stvari vrate u normalu, a slobodno vrijeme iskorištavamo za vježbanje i širenje svojih repertoara. Nažalost, to ne možemo da podijelimo sa publikom. Ali, to nam otvara druge mogućnosti, mnogo više snimamo nastupe i postavljamo ih na internet, pa smo pristupačniji i može da nas sluša brojnija publika nego na klasičnim koncertima.